“Proslava blagdana svetog Ivana Bosca bila je pomno pripremana i svečano proslavljena. Okupilo se puno djece, mladih i općenito onih koji su željeli doći pomoliti se don Boscu, preporučiti mu svoje potrebe i provesti vrijeme u radosnom druženju što možete vidjeti sa slika. Braća Salezijanci imali su na sam blagdan ujutro svetu misu, a zatim smo mi sestre u našoj velikoj dvorani, s djecom i s mladima, u popodnevnim satima imale program proslave. Bilo je veselo, jednostavno i lijepo, onako kako bi don Boscu sigurno bilo najdraže, naravno uz velik broj djece i mladih koji su se angažirali u samoj izvedbi programa: plesom, pjesmom, skečevima. Pa ipak najveći pljesak dobila je izvedba baranjskog kola. “Baranjkice”, kako sam nazvala od milja naše mlađe sestre i volonterku iz Francuske, bile su prelijepe i zaslužile su dug i jak pljesak da više od pola glazbe nismo uspjele čuti. Oni koji su bili u zadnjim redovima stali su na stolce da bolje vide lijepe plesačice i da prepoznaju tko je tko. Naime, tako smo se prerušile da su nas teško prepoznali, ali kako to već biva kod znatiželjnih glavica ubrzo su otkrili tko je tko: “Ono je s. Marica, ono je s. Emelina, Haingu Colette. Tako je i baranjsko kolo odzvonilo Madagaskarom u čast našeg dragog don Bosca i na radost okupljenog mnoštva. Uz velike pozdrave, vaša s. Marica!”
