Obitelj se može nazvati izvornom jezgrom ljubavi.
Sretna obitelj jest obitelj koja živi u istinskom, dubokom, iskrenom i čvrstom ozračju ljubavi. Čvrsta jezgra temelj je na kojem čovjek počinje izgrađivati samoga sebe. Ostvaruje se nizom životnih činilaca koji oblikuju ono što se zove obiteljsko ozračje.
Don Bosco je to dobro znao, stoga je njegov
preventivni sustav, odnosno njegova pedagogija sva prožeta značajkama
obitelji. Evo ih:BITI TU
– Prije svega to znači biti prisutan, htjeti se umiješati, htjeti
sudjelovati, uložiti svoje vrijeme, snagu, volju, pažnju, žrtvu, same
sebe. U obitelji su svi važni. Budući da je ona sustav, svaki njezin
član neizmjerno je važan za funkcioniranje obitelji. Stoga rečenica
„mene se ne tiče“ u obitelji ne postoji.
UZAJAMNO SE VOLJETI – Ljubav se u obitelji i daje i prima. Ona je uvijek dvosmjerna.
-
ZAJEDNO RADITI – Zajednički rad osobito ujedinjuje sve članove obitelji, kako u samom procesu, tako i u njegovu ishodu. Raditi zajedno jača suodgovornost, razvija domišljatost i zbližava srca.
KOMUNICIRATI – U obitelji se razgovora. Osobito je važno da roditelji s djecom razgovaraju, ne da im stalno nešto govore.
MEĐUSOBNO SE POŠTIVATI – Osjećaj samopoštovanja rađa se iz iskustva besplatnog prihvaćanja od strane najbližih. Da bi djeca osjećala da su poštivana u svojoj nepovredivosti, potrebno im je to reći i posvjedočiti. Onda i sama uzvraćaju poštivanjem.
PRENOSITI – U obitelji se prenose vrednote, stavovi, sudovi i vjerovanja. U njoj se zajednički raste. Roditelji su uvijek uzori svojoj djeci, postupali oni dobro ili loše. Ljudska bića ne uče zato što im se nešto kaže. Zato djeca uče od roditelja ono što vide, što osjećaju i što doživljavaju.
POMAGATI – Obitelj je mjesto na kojem se uvijek traži pomoć. Ona je oslonac. U zdravoj obitelji u teškim trenucima pronalazimo podršku, razumijevanje, savjet, povjerenje i pomoć za život.
ISKUŠATI – Obitelj je mjesto za životne pokuse. U njoj se isprobavaju nove ideje, postupci, novi modni stilovi, glazba i ostalo. Članovi obitelji zrcalo su jedni drugima u kojem prepoznaju pravo stanje stvari.
RJEŠAVATI PROBLEME – Svaka obitelj, ali baš svaka, ima problema. Razlika između sretnih i nesretnih jest u tome, što ih sretne rješavaju, a nesretne samo traže krivca. Svi članovi obitelji mogu dati svoj doprinos u pronalaženju odgovora na pitanje: „Kako da izađemo iz ovog problema?“
IMATI DUŠU – Obiteljska ljubav kao i svaka druga može preživjeti svakodnevne borbe, ako je duboko ukorijenjena u Bogu. Stoga je molitva, praštanje, razumijevanje i ponovno započinjanje moguće, ako se živi u svijesti međusobne obdarenosti i Božje milosti.
PRAŠTATI – Svađe su sastavni dio životnog iskustva. No, kad jedanput prođe, treba je zaboraviti i krenuti ispočetka.
SLAVITI – Zdrave i sretne obitelji „slave“ svoju sreću koristeći što više prigoda i obljetnica, ali i svakodnevne događaje
