Dana 17. listopada 2026., uoči prve obljetnice kanonizacije svete Marije Troncatti (1883. – 1969.), koja je proglašena svetom 19. listopada 2025., u bazilici Marije Pomoćnice kršćana u Torinu postavljen i blagoslovljen njezin kip.
Sestra Maria Troncatti prva je Kći Marije Pomoćnice koja je uzdignuta na čast oltara nakon svete Marije Dominike Mazzarello, suutemeljiteljice Družbe. Ujedno je i jedina članica Družbe kćeri Marije Pomoćnice (FMA) prisutna u bazilici, a njezin se kip nalazi u niši pokraj niše svetog Artemida Zattija, koji je kanoniziran 2022. godine.
Trostruki izraz „majka, misionarka, graditeljica mira i pomirenja”, koji je pratio put prema kanonizaciji, utjelovljen je u kipu što ga je izradio kipar Mauro Baldessari.
Oblikovana euharistijskom ljubavlju. Kip podsjeća na Izaijine riječi: „Gospodine, ti si naš otac; mi smo glina, a ti si naš lončar” (Iz 64,7-8). Život sestre Marije oblikovala je euharistija, izvor njezine nesebične i bezuvjetne ljubavi. Jedna od njezinih susestara svjedoči: „Euharistija je bila središte njezina života i, kad bih joj govorila o nekom problemu, rekla bi mi da će to biti prva stvar za koju će moliti Gospodina na pričesti sljedećega dana.”
Duh Sveti pokreće sestru Mariju. Na kipu je sve u pokretu: lik, redovničko odijelo, veo i ruke. Kipar time ističe kako se sv. Marija Troncatti tijekom cijeloga života prepuštala vodstvu Duha Svetoga, istinskoga tvorca svetosti. Posebno je znakovit veo koji vijori na vjetru, kao znak njezine spremnosti da osluškuje Boga i njezine otvorenosti prema svima koji su joj dolazili tražiti pomoć ili savjet.
Ruke. Otvorene, gostoljubive i spremne na služenje, svjedoče o životu posvećenom radu, molitvi, skrbi i ljubavi. Izražavaju Božju ljubav prema malenima i siromašnima te podsjećaju na njezinu djelotvornu ljubav, koja je bila kadra prevaliti dug put kroz džunglu i prijeći nabujale rijeke kako bi stigla do onih kojima je bila potrebna pomoć.
Još jedan element je štap, simbol neprestanoga hoda sestre Marije. Kao hodočasnica u džungli, išla je ususret svima, ne štedeći se. Štap je ujedno znak vjere i duhovne postojanosti.
Na svojim putovanjima, sestra Marija sa sobom nosi liječničku torbu. U čudu priznatom za njezinu kanonizaciju, kada se u snu ukazuje Juwa Boscu, upravo iz torbice vadi mast kojom ga liječi. Kao dobra majčica (Madrecita buena), s dobrotom, strpljivošću i predanošću brine se za tijelo i dušu. Najprije vjera i molitva, a zatim lijekovi. Naime, bolesnike je poticala da se pouzdaju u Boga: „Zazovi Gospodina i tada će stići lijekovi. Isus i Marija će te ozdraviti.”
Pokraj sestre Marije na kipu se nalazi djevojčica, čije crte lica objedinjuju obilježja različitih naroda – Shuar, Achuar i zapadnjaka – ali koja je prije svega „Božje dijete”. Sestra Marija bila je majka mnogoj djeci kojoj je prijetila smrt jer su bila rođena s tjelesnim deformacijama, izvan braka ili su im majke bile neudane djevojke. Pokrenula je mrežu ljudi spremnih spasiti tu djecu i pružiti im prihvat. Don Antonio Guerriero svjedoči: „Majčinska ljubav sestre Marije bila je snažna, velikodušna i uravnotežena. Bila je žena iznimne duhovne i ljudske dubine…”
Kipar je u kompoziciju uključio krunicu, nerazdvojnu suputnicu svetice na njezinu životnom putu. S krunicom u rukama sestra Marija suočavala se sa svakom situacijom: od medicinskih slučajeva i patnji obitelji pa sve do povratka Bogu onih koji su zalutali. Voljela je ponavljati: „Liječit ću vas lijekovima, ali pravo ozdravljenje doći će po Mariji Pomoćnici kršćana. Evo molitve. Molite joj se svaki dan.” Čak su i šamani naroda Shuar ponekad tražili njezinu pomoć, priznajući njezin autoritet. Na pitanje: „Što stavljaš u svoje lijekove?”, odgovarala je: „To je tajna koju ti ne poznaješ. Stavljam u njih molitvu.”
Raspelo se ističe na odijelu sestre Marije. Kada je stigla u Macas, napisala je: „Podno Isusovih nogu nalazim utjehu; jedan pogled na moje raspelo, koje nosim oko vrata, daje mi život i krila za rad.” Usred šume i poteškoća misijskog poslanja, u Gospodinu je pronalazila snagu za ustrajnost.
Graditeljica mira i pomirenja. Sestra Marija branila je dostojanstvo života i osobe evanđeoskom odlučnošću. Zalagale se za to da se odloži oružje, čak i kada se ono upotrebljavalo u obrambene svrhe, te je s pouzdanjem govorila: „Bit ću veoma sretna ako budem mogla prinijeti svoj život kako bi se mir vratio ovom narodu.” Sestre se sjećaju njezinih posljednjih riječi: „Kćeri, nemojte se bojati ni strahovati zbog svega što se dogodilo; prepustimo to Božjim rukama i molimo za obraćenje zlikovaca. Ostanite u miru! Molite Djevicu Mariju Pomoćnicu kršćana.” Bila je uvjerena da je Bog prihvatio njezin prinos za mir među stanovnicima Sucúe.
Džungla je na kipu prikazana elementom koji je kipar smjestio s desne strane svetice. Kao graditeljica mira i pomirenja, sestra Marija suočava se sa zakonom osvete koji vlada u džungli te brani dostojanstvo života i osobe mirnom odlučnošću evanđeoskih radnika. U tome ne popušta: oružje se mora odložiti, čak i kada se upotrebljava u obrambene svrhe. S pouzdanjem je govorila: „Bit ću veoma sretna ako budem mogla prinijeti svoj život kako bi se mir vratio ovom narodu.”
Naposljetku, zaustavimo se na pogledu sestre Marije. Usmjeren je prema djevojčici, prema onima koji promatraju kip, prema narodima koje je voljela i prema Bogu, dubokom smislu njezina postojanja. Tko promatra kip i život sestre Marije, može naslutiti Božji san za svakoga čovjeka: da postane suobličen Kristovoj slici. Novi kip nije samo počast uspomeni na svetu Mariju Troncatti. Svojim simbolima i duhovnim govorom koji mu je udahnuo Mauro Baldessari, on uprisutnjuje poruku žene koja je živjela Evanđelje do kraja, ostavivši u nasljeđe put vjere, služenja, mira i pomirenja.
