San-Giuseppe-lavoratore1

 

Danas, na 1. svibnja, slavi se Praznik rada. Godine 1955. papa Pio XII. ustanovio je na taj dan liturgijski spomen svetog Josipa Radnika, kako bi ponudio uzor svetosti i dostojanstva u svakodnevnom radu.

U salezijanskoj duhovnosti izraz rad i umjerenost označava „stil života”, ističe don Luigi Ricceri, šesti nasljednik don Bosca, pojašnjavajući da, prema misli don Bosca, „ne radi se o dvjema odvojenim krepostima: riječ je o nerazdvojivoj cjelini”.

„Radeći postajemo više osoba, naša ljudskost cvjeta, mladi odrastaju”, (Dilexi Te, br. 115), izraz koji papa Lav XIV., u audijenciji s predstavnicima reda savjetnika za rad, povezuje sa „zaštitom dostojanstva osobe”, podsjećajući da „u središte bilo koje radne dinamike ne smiju biti stavljeni ni kapital, ni zakoni tržišta, ni profit, nego osoba, obitelj i njihovo dobro… ” (18. prosinca 2025.).

U doba umjetne inteligencije, u kojem tehnološka inovacija „može biti oblik sudjelovanja u božanskom činu stvaranja” u službi čovjeka, kako bi se „razvijali sustavi koji odražavaju pravednost, solidarnost i istinsko poštovanje života” (Poruka sudionicima Builders AI Foruma, 6.–7. studenoga 2025.), rad može postajati sve humanizirajući ili sve otuđujući. To će ovisiti o tome kakvu sliku čovještva želimo izraziti i, posljedično, o politici, gospodarstvu i kulturi. Zato je odgoj ključan izazov, jer može biti pokretač društvene preobrazbe.

Don Bosco i majka Mazzarello odgajali su – kako je poznato – „dobre kršćane i poštene građane”. Nasljeđe preventivnog sustava, življeno i pretočeno u djela svake vrste, bilo je i ostaje snaga mnogih salezijanaca i Kćeri Marije Pomoćnice, osobito u misijskim područjima.

Godine 1933. sveta Marija Troncatti (1883. – 1969.) – kanonizirana 19. listopada 2025. – pisala je majci i obitelji: „Ova posljednja dva mjeseca, travanj i svibanj, bili su mjeseci iznimnoga posla. Reći ćete mi: što to radiš da imaš toliko posla? Ovdje u prašumi treba raditi sve: ja sam zubarica, kirurg, liječnica i farmaceutkinja, medicinska sestra itd., a bavim se i katehizacijom.” (Pismo 35).

Godine 1953., pišući čitateljima časopisa „Gioventù Missionaria”, izjavila je: „Prema ovim siromašnim domorotkinjama usmjerena je sva strpljiva i ustrajna briga misionarki kako bi ih postupno, nakon godina i godina truda i rada, preobrazile u potpuno nova stvorenja. Kada, naime, već kao odrasle napuštaju misiju kako bi osnovale obitelj, gotovo su neprepoznatljive. Ne samo da su uredne, vedre i samouvjerene, poučene u katekizmu, redovite u molitvi i sakramentima, nego znaju i mnoge stvari: one osnovne za obiteljski život – prati, glačati, šivati i krpati odjeću, kuhati – a one sposobnije znaju čak i krojiti i izrađivati mušku odjeću. Poznaju i primjenjuju osnovna pravila lijepog ponašanja; osjećaju da su tako u prednosti pred drugima i vole da ih se naziva señoritas [gospođice].” (Pismo 51)

Kao i sve Kćeri Marije Pomoćnice iz svih područja, sestra Marija zna da odgoj žena stvara drukčije društvo preko obitelji koje će ta „potpuno nova stvorenja” osnovati. Kada je moguće živjeti i raditi na kreativan, odgovoran i dostojanstven način, osoba može izraziti samu sebe i ostvariti vlastiti poziv, pridonoseći odlučnije preobrazbi svijeta.

Papa Lav XIV., u Dilexi Te, piše: „Najvažnija pomoć siromašnome jest pomoći da ima dobar posao, kako može zarađivati za život primjereniji svome dostojanstvu, razvijajući svoje sposobnosti i ulažući vlastiti trud.” (br. 115)

U vremenu velikih sukoba i rastućih nejednakosti, ponizan i tih primjer brojnih misionara i misionarki svjedoči predanost i nesebičnost sve do junaštva i mučeništva, ali i svakodnevno zalaganje da rade sa siromašnima i da im ponude mogućnosti za novi početak.

Sveta Marija Troncatti, majka, misionarka i graditeljica mira i pomirenja, primjer je tog mudrog spoja rada i poslanja, navještaja Evanđelja i društvenog unapređenja, akcije i kontemplacije, toliko uspješnih da je 1965., u 82. godini života, zapisala: „Sve sam sretnija što sam misionarka!”

Članak i foto preuzeto s https://www.cgfmanet.org/infosfera/chiesa/san-giuseppe-modello-di-santita-e-dignita-nel-lavoro/