24. svibnja 2026., na svetkovinu Marije Pomoćnice, Majke i nadahniteljice Družbe sestara Kćeri Marije Pomoćnice te glavne zaštitnice Salezijanske obitelji, odzvanjaju riječi Don Bosca upućene don Caglieru: „Gospa želi da je častimo pod naslovom Auxilium Christianorum: vremena su tako žalosna da nam je potrebna pomoć Presvete Djevice kako bismo sačuvali i obranili kršćansku vjeru.” (MB VII, 334).
Taj naslov nije Don Bosco uveo u Crkvu, već je bio prisutan u lauretanskim litanijama još od 16. stoljeća. U vrijeme pape Pia V., zahvaljujući pobjedama kršćanskih vojski, pobožnost se snažno proširila. Papa Pio VII. je 1814. godine ustanovio liturgijski blagdan Marije Pomoćnice i odredio ga za 24. svibnja, dan svojega povratka u Rim nakon oslobođenja iz Napoleonova sužanjstva. Godine 1868. Don Bosco je u djelu „Čudesa Majke Božje zazivane pod naslovom Marija Pomoćnica” napisao: „Iskustvo od osamnaest stoljeća pokazuje nam da je Presveta Marija nastavila s neba uspješno poslanje Majke Crkve i Pomoćnice kršćana koje je započela ovdje na zemlji.”
Marija je ona koja podupire u borbi protiv zla, koja pomaže održati vjeru i nadu živima. Don Bosco ju naglašava kao onu koja je živjela potpunu raspoloživost svojim „Da” kojim je promijenila povijest; onu koja zagovara u Kani, ostaje pod križem i prisutna je u dvorani Posljednje večere. Pomoćnica je nova žena, prvina novoga čovječanstva, sposobna rađati Isusa u povijesti.
Čini se da je izbor Don Bosca danas još aktualniji. Ono što proživljavamo jedinstveno je razdoblje u povijesti čovječanstva: znanost i tehnika omogućuju ono što je bilo nezamislivo unazad nekoliko desetljeća. Ipak, milijuni ljudi trpe glad, nedostatak zdravstvene skrbi i obrazovanja. Ratovi se umnažaju, produžuju i postaju sve složeniji. Sa svih strana vapije se za odlučnim i konačnim zaokretom, promjena smjera koja bi zahvatila cijelo čovječanstvo i odrazila se na sve stvoreno.
Benedikt XVI. u enciklici Caritas in veritate izjavio je: „Moramo uvidjeti sve postojeće mogućnosti dobra, nade i nove mogućnosti života. I zatim, upravo kroz sadašnji trenutak vidjeti potrebu za promjenom, naviještati ju i naviještati da se ona ne događa bez unutarnjeg obraćenja.”
Papa Franjo u enciklici Laudato si’ piše: „Nada nas poziva da prepoznamo da uvijek postoji izlaz, uvijek možemo promijeniti smjer, možemo nešto učiniti kako bismo riješili probleme. Ipak, čini se da nailazimo na znakove krhkosti zbog velike brzine promjena koje se očituju kako u regionalnim prirodnim katastrofama tako i u društvenim i financijskim krizama, budući da se problemi svijeta ne mogu analizirati niti objasniti izolirano.” Popis citata mogao bi se nastaviti, pokazujući kako se sa svih strana željno iščekuje ta promjena.
Zato danas prisutnost Marije Pomoćnice poprima temeljnu ulogu. Don Bosco je osjeća kao „učiteljicu” u svojem poslanju jer zna da ona svojoj djeci posreduje milost koja vukove pretvara u jaganjce. Njegovo bezgranično pouzdanje u Nju poticaj je da joj se molimo i da je nasljedujemo.
Marija odgaja za novi način življenja muškaraca i žena, nadahnut logikom Blaženstava, u svijesti da je Kristovo uskrsnuće zauvijek promijenilo smjer povijesti. Ali pod uvjetom da je „primimo u svoj dom”, da dopustimo da nas vodi u onom svakodnevnom obraćenju koje, osim što preobražava nas same, odražava plodove Duha Svetoga u svakodnevnom životu. Jer upravo je to zadaća Pomoćnice: pomoći živjeti puninu života. Tako Don Bosco ne preporučuje samo pobožnost, nego sigurno sredstvo „bivanja u Kristu”: Gospodin i njegova Majka neće dopustiti da se uzalud ponavlja: Marijo, Pomoćnice kršćana, moli za nas!
