DAROVANI ŽIVOT NIKADA NIJE IZGUBLJEN

U propovijedi, mons. Šaško povezao je važnost spmena, nošenja križa i odgovornosti za hrvatski narod. Prenosimo nekoliko najvažnijih misli.
Pozvani smo, kao narod, u svjetlu vjere čuvati živim spomen, pitajući se: Tko je vodio naše korake kroz pustinju? Tko nas je oslobodio? To su pitanja naše povijesti, slobode i vjere.
Za isitnu je sve manje mjesta. Tko god želi ovladati drugima oslabljuje njihova uporišta, ona na koja se vraćaju kad im je teško. Jedno takvo uporište jesu spomeni.

Tri Isusove smjernice za život: odreći se sebe, uzeti križ i naslijedovati ga. Križ nosi onaj tko sebe žrtvuje za dobro i koji drugima nosi radost. Svoj život treba osloniti na ljubav.
Darovani život nikada nije izgubljen.
Dan nam je Božji Duh, ne da bismo se bojali, već da bismo bili slobodni. Dan neovisnosti znači ponajprije biti slobodni, neovisni od grijeha, od raznih robovanja od kojih nas Bog oslobađa.
U današnjem se danu zrcali čežnja Hrvatica i Hrvata. U življenju spomena primjećujemo ljepotu ostvarenog. Kojim nam je putem ići? Putem odricanja od sebičnosti i s pouzdanjem u Boga koji svojih ne ostavlja. Od Duha nam je svoga dao, da trpeći ne bismo činilo zlo, nego dobro.
Križ je čudesan ključ čitanja povijesti. Njime se čitaju, ali i mijenjaju ljudska srca. Svaka vlast i politika prolaze, ali odgovornost za hrvatsko srce ostaje.

alt

alt

alt