Među mnogobrojnim vjernicima bile su prisutne i Kćeri Marije Pomoćnice: predstavnice iz Vrhovnog vijeća kao i sestre iz rimskih
zajednica. Ujedinile su se u ovom povijesnom trenutku cijeloj Crkvi koja je na
taj dan slavila i 50 godina od zaključenja 2. Vatikanskog sabora. Bio je to susret Crkve
i cijelog čovječanstva u vremenu koje je označeno snažnim poticajem Duha Svetoga koji
je „pogurnuo“ Crkvu da „izađe“ i sve
više bude misionarska. Kćeri Marije Pomoćnice na tom velikom
događaju bile su glas zahvalnosti sestara KMP iz cijeloga svijeta za
salezijansko djelo rođeno jednom izmoljenom Zdravo
Marijo na isti dan 1841. godine. Don Bosco je bio siguran da je Marija uz
njega, da hoda s njim, da ga podupire u poteškoćama i da
vodi Salezijansku obitelj u učenju marijanskog stila odgoja i evangelizacije,
stila ljubavi prepunog milosrđa. Kćeri Marije Pomoćnice koje su prošle
kroz Vrata milosrđa „ušle su s radošću“ kako bi obnovile vjernost salezijanskom
geslu „Daj mi duše, drugo uzmi!“ ostvarujući na taj način poziv iz Okružnice Majke Yvonne
Reungoat, da budemo „hodočasnice milosrđa“ na putevima svijeta, u dvorištima, na
svim periferijama svijeta, ondje gdje mladi iščekuju mir, pravdu, poštovanje dostojanstva,
nadu i radost.
