Ove su riječi samo dio odjeka djevojaka na vikend iskustva života i pastoralnog djelovanja sa zajednicom sestara KMP u Rijeci. Od 20. do 22. veljače sestre su otvorile vrata svoga doma djevojkama kako bi im pružile mogućnost da upoznaju život i djelovanje sestara. Djevojkama iz Zagreba, Duge Rese, Karlovca i Rijeke pridružile su se i naše kandidatkinje s Bleda. U petak navečer, nakon smještaja i igre upoznavanja koje su obogatile svojim svjedočanstvom i naše kandidatkinje, upoznale smo djevojke s povijesnim dijelom prisutnosti KMP na ovim prostorima, kao i sadašnjim pastoralnim djelovanjem i životom. U tom putovanju kroz bogatu prošlost Družbe na ovim prostorima, uvelike je pomogla s. Roza Popović koja je živjela i djelovala kao mlada sestra upravo u zajednicama koje su bile u Rijeci i Lovranu. Nakon toga djevojke su se rasporedile u aktivnosti oratorija u kojima su sutradan sudjelovale.
Ravnateljica zajednice, s. Marija Kociper, prenijela je djevojkama pozdrave provincijalke s. Damjane Tramte i podijelila im medaljice Marije Mazzarello koje im je poslala za ovu prigodu. Riječ za Laku noć temeljila se na veselju koje se dostiže kako je naglasila “ako u nutrini postanemo jednostavni i jasni i ako nadiđemo ovisnost o stvarima ovoga svijeta.”
U subotu smo zajedno slavili svetu misu koju je predvodio don Josip Ljubić. Osvrnuvši se na čitanja istaknuo je važnost brda Horeba, Božje prisutnosti i našeg odgovora na tu prisutnost. Na kraju mise blagoslovio je desetice koje su pripremile kandidatkinje za molitvu krunice. Djevojke su zatim sudjelovale u oratoriju zajedno sa sestrama i na taj način vidjele i iskusile konkretnost pastoralne ljubavi koja se iz molitve pretače u konkretnost djelovanja s djecom i mladima.
Popodnevni dio bio je bogat predstavljanjem pastoralnih aktivnost naše Družbe i provincije koje je predstavila s.Maja Dolenec. Slijedila je molitva krunice i večernje i priprema večere koja je protekla u predivnom zajedništvu i zabavi.
Nakon večere Andreja i Jelena uprizorile su skeč o Mariji Mazzarello i uvele nas u rekreaciju u kojoj nije nedostajalo smijeha, zabave, pa i serenade “teti Rozi” 🙂 Subota je započela i završila s Marijom, Majkom i Učiteljicom, čiju su prisutnost i djelovanje djevojke upoznale kroz život s. Antonijete Bohm koju im je približila s. Zrinka Majstorović.
Nakon nedjeljne svete mise u župi, uputili smo se u Lovran gdje su nas dočekale salezijanke suradnice: Adri, Anamarija i Tatjana. U vrlo poticajnom svjedočanstvu Adri je upoznala djevojke sa svojim iskustvom odgoja i života kod KMP koje su u razdoblju njezinog djetinjstva i mladost živjele i djelovale upravo u Lovranu.
Posjetile smo i tu kuću i nakon ručka, unatoč kiši koja je postala zaštitni znak Rijeke i okolice 🙂 uputile se prema moru gdje smo se prisjetile Marije Mazzarello i tradicije pisama kojima je učvršćivala zajedništvo među sestrama posebno misionarkama. U blizini mora i mi smo se obvezale naći u srcu Isusovu. Marija Mazzarello je i djevojkama ostavila pismo, a cjelokupno iskustvo završilo je s još jednom tradicijom – slatkišima.
“Valponasca…jedna riječ prepuna značenja!
Valponasca, to je nada, istinska radost, iskrenost,
zahvala Gospodinu, prihvaćenost, ljubav, život.
I mi smo je osjetile. I mi smo bile dio nje!”
