Upravo u Lovranu, u trenutcima dok se Družba u domovini tek rađala, u prostorima župnog stana naše sestre pronašle su dom za djevojke koje su htjele nasljedovati Isusa Krista upravo u našoj Družbi. Nakon stanke iza Drugog svjetskog rata prve djevojke započele su svoj novicijat 1961., te su dvije godine kasnije na blagdan sv. Franje Saleškoga, tj. 24. siječnja 1963. položile svoj prve zavjete. Bile su to s. Adela i s. Marija. Šest mjeseci kasnije slijedila ih je i s. Ausilija. U tim godinama sestre su oskudijevale svime potrebnim za život osim onoga najvažnijeg: ljubavlju prema Kristu i mladima. Svjedočanstvo današnjih baka i djedova, a ondašnje djece i mladih, govori da su sestre koje su živjele u skromnim uvjetima imale jako puno srca, oduševljenja, ljubavi i strpljenja s njima te da su se oni kod njih uvijek osjećali “doma.” Tijekom godina, Družba je napustila Lovran, ali salezijanski duh sestara nastavio je živjeti i živi do današnjih dana. Upravo iz te povezanosti i zahvalnosti rođena je i ova svečanost u kojoj se Bogu zahvalilo za život, vjernost i predanost naših prvih sestara, osobito prvih dviju sestara Hrvatica koje i danas svojom blagošću, mudrošću i dobrotom djeci i mladima pokazuju Božju dobrotu i milosrdno Lice.
Prvi dio programa odvio se u prostorima župnog dvora od kojih je “zdenac” izmamio na lice i pokoju suzu, potom je slijedila svečana Euharsitija u prostorima župne crkve gdje su sestre, u sjećanju na prve, obnovile svoje redovničke zavjete, te nakon toga u obližnjem restoranu koji danas vodi sin jedne od djevojčica koje su dolazile k sestrama.
Cijeli susret odvio se u predivnom obiteljskom i snažnom duhovnom raspoloženju koje će još dugo živjeti u srcima svih sudionika.