Dvije mame, dvije bake, studentica Tihana i s. Jelena uz 14 djevojčica napunile su mali autobus od 20 mjesta. Iako je u Zagrebu dan započeo sumorno i kišno, u Rijeci i na Trsatu dočekalo ih je prekrasno sunce i jedan predivan dan. Putovanje i cijelo dopodne bilo je u jakom duhovnom raspoloženju: nakon jutarnjih molitava slijedila je i molitva krunice a onda i upoznavanje trsatskog svetišta. Po dolasku na Trsat bilo je onih koje su se željele ispovijediti, a u 10 sati sve su sudjelovale na hodočasničkoj sv. misi uz ostale hodočasnike iz Lijepe naše. Nakon sv. mise pridružile su se ostalim hodočasnicima i obišle oko oltara i slike Majke Božje moleći po raznim nakanama i za mnoge koje su donijele u svojim srcima. Izašavši u lijepi franjevački klaustar obasjan suncem sve su se složile da je dobro gladnoga nahraniti pa su prionule na ručak iz vlastite torbe u veselom zajedništvu. Razumije se da je suvenirnica bila velika „napast“ pa su sve djevojčice, a i ostale naše hodočasnice, dosta vremena provele razgledavajući krasne nabožne predmete, a i ostavile tamo pokoju kunu. U 12 sati imale su sreću da ih je jedan pater – Ivan- upoznao sa poviješću svetišta i franjevačkog samostana pokazavši im i kratki film u Kapeli zavjetnih darova. Nakon tako bogatog dopodneva trebalo je malo potrošiti energije pa su se zdušno dale na razne igre i natjecanja na trsatskom dvorištu a pokraj kipa blagopokojnog pape Ivana Pavla II. Mnogi hodočasnik nasmiješeno je zastao promatrajući tu veselu i razigranu grupicu malih Marijinih štovateljica.
I kako vrijeme brzo prolazi trebalo je krenuti dalje, jer im je preostala još jedna meta: samostan-kuća časnih sestara Kćeri Marije Pomoćnice u Rijeci. Jer autobus nije mogao po uskim uličicama do kraja, parkirali su pokraj tehničkog fakulteta, a onda pješice do sestara koje su ih veselo dočekale i pozdravile. Koja radost kad su ugledale ljuljačke na nekadašnjem vrtičkom malom dvorištu. Odmah su ih zauzele i trebalo je moljakanje da se dođe na red. A onda je uslijedio susret s prijateljicom iz Rijeke s kojom su se upoznale na zimovanju u Čabru. Vrhunac veselja nastupio je kad je stigao sladoled kojega su im velikodušno pripremile sestre u Rijeci.
I, eto, dan se primakao kraju i trebalo je misliti na povratak kućama. Pozdravile su sestre, prijateljicu, Rijeku i u veselom i raspjevanom raspoloženju krenule za Zagreb, zahvalne Gospodinu i nebeskoj Majci za jedan predivan dan pun dojmova i lijepih doživljaja.
