Svaki dan trodnevnice započeo je posebno pripremljenom krunicom uz misli ove svetice i kratke meditacije. Krunicu su predvodile sestre zagrebačke zajednice: s. Jelena, s. Zrinka i s. Valentina. Potom je slijedila sveta misa koju je propovijedao salezijanac iz jedne od triju salezijanskih župa u kojima ne žive naše sestre. Uz njega, svetu misu toga dana animirali su mladi salezijanske mladeži koji uobičajeno animiraju nedjeljnu liturgiju u toj župnoj zajednici. Prvi dan su se tako iskazali don Ivo Zečević i mladi iz Rudeša. Don Ivo je u propovijedi više biografski predstavio ovu sveticu i osvrnuo se na važnost euharistijske dimenzije svetičine duhovnosti. Drugoga dana don Ivan Šibalić je produbio odnos Marije Mazzarello prema Djevici Mariji, njezinu spremnost i poslušnost Božjem planu te na osobit način pozvao mlade da je odvažno nasljeduju u spremnosti služenja Gospodinu u posvećenom životu. Mladi s Knežije u animaciji pjesama istaknuli su se univerzalnošću repertoara, svećanošću i čistoćom animacije. Toga dana trodnevnici su prisustvovali mnogi mladi koji inače dolaze na vjeronauk za mlade i tako dobili prigodu upoznati ovu našu sveticu. Treće večeri don Milan Ivančević u propovijedi se osvrnuo na čežnju za svetošću Marije Mazzarello i usmjerenost prema Raju kojima je nadvladavala svaku životnu poteškoću. Svojim molitvama, uz mnoštvo vjernika ovaj dan trodnevnice osobito su obogatili salezijanski kandidati i prednovaci iz Podsuseda, dok su podsusedski mladi predivno animirali pjesme tijekom svete mise.
Na samu svetkovinu, svečano misno slavlje predvodio je don Ivan Marijanović, provincijal Hrvatske salezijanske provincije uz koncelebraciju domaćeg župnika, don Ante Vasilja i salezijanaca iz župe. “Davidias” je već tradicionalno animirao ovu misu svetkovine, dok je svetište bilo prepuno mladosti.
Lijepo je napomenuti da su se u druženju nakon svete mise u atriju svetišta uz kolače koje su ispekle vrijedne mame i gospođe, skupili svi: i djeca i mladi; i stari i obitelji – svi kojima salezijanska duhovnost nešto znači i koji vole naše zagrebačke sestre. Treba napomenuti da je nakon svečanosti u crkvi na dvorištu uslijedila tombola, tj. nagradna lutrija u kojoj je svaka srećka donosila dobitak. Bilo je tu guranja, smijeha i vike, a sve u želji da se “osvoji” draga sitnica. Ma, od svega je najljepše bilo druženje i svijest da je sakupljeni prihod namijenjen – a kome drugome nego djeci i mladima – s kojima sestre vrijedno i s ljubavlju rade. U srdačnom druženju mnogi su sa zahvalnošću potvrdili da su u takvoj proslavi tek sada upoznali našu suutemeljiteljicu i ostali oduševljeni njezinim dubokim i jednostavnim porukama.
Nadajmo se da će uskoro izaći i njezin novi životopis koji će mnoge potaknuti na hod u svetosti. Djelićak slavlja tih dana, pogledajte na fotografijama ispod! 
