Nakon kratkog nagovora s. Zrinke Majstorović, koji se temeljio na poruci svjetla, tj. potrebi otvaranja „prozora srca, duše, života“ da u njih uđe Božje svjetlo koje raspršuje svaku tminu, uslijedio je sakramenat pomirenja. Da bi susret s Isusom u ispovijedi bio istinski susret milosrđa i ljubavi pobrinuli su se don Stjepan Bolkovac i don Milan Ivančević. Simbol pomirenja bila je lučica koju je svatko nakon ispovijedi zapalio na velikoj svijeći blizu jaslica u kapelici u znak opredjeljena za Krista, za svjetlo u svojim životima. Nakon ispovijedi ozračje radosti nastavilo se otkirvanjem „tajnog prijatelja“ , incijative s adventskog kalendara koja je bila molitveni poticaj jednih za druge u pripremi i proslavi nadolazećih blagdana.
