Spasio je grad Miru od gladi jer je, prema narodnom vjerovanju, poput Isusa smirio uzburkano more kako bi brodovi koji su dovozili hranu mogli pristati uz obalu. Zato je zaštitnik mornara i pomoraca i naravno djece jer predaja kaže da je svojim blagoslovom ozdravio dijete kojemu je zapela riblja kost u grlu. Pomogao je i trima sestrama da se dostojantsveno pripreme za udaju i tako sprječio propast njihovih duša. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije. Osim liturgijskog spomena ovoga svetca, 6. prosinca, spominju ga i mnoga djeca jer ga žarko iščekuju očekujući njegove poklone. Dočekale su ga i Kćeri Marije Pomoćnice u Otavičkoj 12 u Zagrebu i nakon kratkog pozdrava zajedno ispratile su ga k dobroj djeci koja žive u blizini njihova samostana. Osim poklona ostavio im je dobru riječ i svoj blagoslov, a zauzvrat dobio poeziju, crteže, dječje osmijehe i zahvalnost obitelji u koje je došao.
