Putovanje je započelo u noći 8. kolovoza. Iako praćeni kišom, u Colle Don Boscu, rodnom mjestu svetoga Ivana Bosca dočekalo ih toplo sunce i plavetnilo neba, te su mnogi mladi mogli iskusiti širinu pogleda koji su oblikovali Don Boscovo srce i dali posebno obilježje salezijanskoj karizmi. Upoznavši se s dimenzijama karizme, ili pak produbivši već poznato, pod vodstvom salezijanskog bogoslova, Ivana Terzea i naše s. Valentine, mladi su tijekom prva dana dana posjetili Colle s okolnim mjestima i Torino. Oduševljeni, nastavili su dug noćni put prema sjeverozapadnom dijelu Španjolske gdje su, u biskupiji San Sebastian, bili smješteni u salezijanskom zavodu u obližnjem gradiću Urnieti. Dani koji su slijedili bili su ispunjeni kulturnim, turističkim i duhovnim sadržajima u Baskijskom kraju (Bilbao, Pamplona, San Sebastian, Loyola). U rano ujutro na Veliku Gospu opet su krenuli na put, te su Marijinu svetkovinu proveli u njezinom najvećem svetištu – Lurdu! Mnoge milosti, mnoge želje, mnogi zazivi… tko za sebe, tko za obitelj… Iza ponoći čekala ih je još jedna noćna vožnja prema željno očekivanom cilju: Madridu! Prije samog dolaska zaustavili su se u Avili i posjetili karmelski samostan “San Jose” kojeg je reformirala sv. Terezija Avilska. Susret sa sestrama Hrvaticama i njihovo svjedočanstvo na osobit su način dotakli srca mladih. Dolazak u već nestrpljivo očekivani Madrid, tj. u salezijansku školu u gradiću Aranjuez dogodio se 16. kolovoza. Misa otvaranja Svjetskog dana mladih, doček Svetoga Oca, križni put, bdjenje na aerodromu Cuatro Vientos i sveta misa s Papom, tih su dana bili prioritet. Ipak bilo je mjesta za posjet predivnom gradu, obilazak muzeja, katedrale, kraljevske palače i nogometnog stadiona; za kupovinu sitnih i dragih uspomena i za stjecanje novih prijateljstava.
Salezijanska je mladež imala i svoj svjetski dan. To je bio 17. kolovoza. Ujutro je bio tzv. forum s otprilike 300 sudionika. Iz Hrvatske je bilo prisutno četvero mladih koji su se imali priliku fotografirati s našom Majkom Yvonne! A poslijepodne, dvorište salezijanskog zavoda Atocha ispunilo je oko 10 000 mladih članova salezijanske mladeži iz cijeloga svijeta! Program je bio predivno pripremljen i obilovao je veseljem, sadržajnošću i univerzalnošću. Večer i prvi noćni sati bili su posvećeni molitvi: čašćenju križa, Božje riječi i na kraju klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Iza svega slijedile su riječi za “laku noć” Majke i Oca – Marije Mazzarello i Don Bosca današnjice – Yvonne Reungoat i Pascuala Chaveza. Od njih izdvajamo ove dvije misli:
“Kada mladi uzmu scenarij u ruke, u stanju su napraviti velike stvari. Molim vas, uzmite u ruke scenarij povijesti da ju promijenite, preobrazite… Pozvani ste učiniti velike stvari: ne potrošite svoj život uzalud! Darujte ga Kristu! On je jedini koji vas može dovesti do pune zrelosti i do potpune sreće! Društvo i Crkva vas trebaju… svijet vas treba….! (Don Pascual Chávez)
“Treba slušati što Isus govori svakome od nas, što govori našim zajednicama (mladih). Isus mi govori da mu mogu darovati svoj život, i njemu ga darujem zato da Ga mnogi drugi mladi u svijetu mogu susresti. Poziva nas da vjerujemo u postojanje istinske ljubavi te da po nama ta ljubav živi u Njemu. Prije nego se vratimo u svoje domovine, želimo pronaći drukčiji, nov odgovor… Želimo s vratiti s porukom Radosne vijesti da je Isus živ, da su Don Bosco i Marija Mazzarello prijatelji svake mlade osobe i da računaju s nama kako bismo bili sol i svjetlo kršćanskoga života. Djevica Marija nas prati i s nama je. (Majka Yvonne Reungoat)
Svjetski dan mladih ostat će dugo u sjećanju svih sudionika. Neka se u njima ostvare i riječi koje im je uputio Papa Benedikt XVI.: ” Dragi mladi, ne suobličujte se nečemu što je manje od Istine i Ljubavi, ne suobličujte se nekome tko je manji od Isusa Krista! “
