Svoj dosadašnji rad sažeo je u iskustvo službe kapelana i ekonoma zajednice u Ugandi gdje salezijanci imaju veliki školski centar (zanatska škola i srednja škola) i župu. Nakon toga u Ruandi je bio odgojitelj prednovaka, a nakon dvije godine vratio se u prijašnju župu kao župnik i ravnatelj zajednice.
U Gatengi gdje je došao nakon don Danka naišao je na mnogo djece posebno djevojčica u grupi “Laura Vicuna”. Dolazile su redovito na ispovijed i rado su pomagale drugoj djeci. Grupa u kojoj su bili dječaci zvala se “Dominik Savio”. Svakoga dana dijelili su im kašu od kukuruznoga brašna. Najmanje 250 djece bi dolazilo i nekima je to bio jedini obrok. U pokušaju da svatko dođe na red i dobije svoju porciju, dečki su bili jači pa su curice ostajale uvijek zadnje, tako da su rekle kako bi jedan dan trebalo dijeliti samo curama, a jedan dan samo dečkima.
Marijansko iskustvo
Svaku večer s djecom su molili krunicu šećući po dvorištu. Jednoga dana nestalo je hrane i djeca su to znala. Molili su za providnost i pojavila se jedna gospođa i ostavila 5000 eura za potrebe centra. Djeca su osjetila da je to bilo Marijino djelo i opipljivo su osjetili njezinu pomoć.
U mjesecu svibnju, kao i kod nas, i u Runadi se vjernici okupljaju na pobožnostima u čast Mariji. Mjesto Kibeh jedino je mjesto Marijinog ukazanja u Africi priznato od Crkve. Marijanska pobožnost u čast Mariji Majci Riječi ima svoj početak u mjesecu travnju jer se tada dogodio strašan genocid u Ruandi. To je prigoda da se u spomen na taj događaj vjernici zahvale Mariji za pruženu pomoć, zaštitu i zagovor.
Budućnost pred don Jean Paula stavlja veliki projekt koji je i don Danku već dugo na srcu, a to je izgradnja svetišta Marije Pomoćnice u salezijanskom centru u Kigaliju. Ondje nema crkve, ali postoje osnovna i srednja škola koju pohađa oko 1600 djece. Svaka pomoć dobrih ljudi postat će jedna cigla koja će velikodušnim odricanjem i darivanjem biti ugrađena u svetište, da postane živo kamenje.
Godine 2003. don Danko je pokrenuo, a don Jean Paul nastavio akciju “Dan svetog djetinjstva”. I djeca iz Hrvatske u istoimenoj akciji sakupljaju priloge u božićnom vremenu kako bi ih poslali misionarima. Don Jean Paul ovom prigodom zahvalio je svima koja su na taj način pomogli ne samo njemu kad je bio dijete, već i mnogoj djeci nakon njega. Sada on potiče afričku djecu koja sretno žive da i oni, sudjelujući u akciji, pomažu svojim vršnjacima. Na taj način žele pridonijeti da se Radosna Vijest pronese i mnogoj drugoj djeci koja su u sličnim potrebama.
