Nakon devetnice koja je bila obogaćena duhovnim mislima svete Terezije Avilske i na kojoj su studentice rado sudjelovale, slavljena je sveta misa koju su studentice pripremile sa sestrama. Na prvi pogled, kako je primjetio don Danijel na početku mise, bili smo kao prve kršćanske zajednice u kojima se osjetio duh zajedništva i obitelji. U propovjedi je don Danijel promišljao o temi budnosti i pozvao djevojke da budu svjesne da su kćeri Božje i da budnost znači i tu svijest, kao i činjenicu da”ljubičica ne treba željeti biti ruža” jer tada gubi svoj identitet. Ruža je najljepša među cvijećem i na prvi pogled svi joj se dive, dok ljubičica je malena i neznatna i gotovo nitko ju ne primijeti dok ne opazi njezin predivan miris. Međutim, ako ljubičica žudi da bude ruža i kiti se laticama koje padaju s ruže, ona gubi svoje poslanje. Tako i mi: ne možemo imati ono što nemamo, jer to što nemamo to nam niti ne treba. Na ovom jednostavnom, a tako zorno objašnjenom primjeru don Danijel je ostavio konkretne smjernice za svakodnevicu i istaknuo važnost svakodnevnog ispita savjesti u kojemu je potrebno u jednostavnosti zahvaliti Bogu na svemu što jesmo i što imamo. Na kraju euharistijskog slavlja don Danijel je djevojkama i sestrama udijelio svoj mladomisnički blagoslov.