Slijedio
je bogat program u središtu kojeg je bilo Don Boscovo razmatranje i njegova
unutarnja promišljanja nad Lukinim evanđeoskim ulomkom pronalaska Isusa u hramu
nakon tri dana. Tehnika izmjene glasa pripovjedača koji je unutarnji glas samog
Don Bosca, a kojeg smo i čitavo vrijeme gledali, te osoba koje su predstavljale
grane i područje njihovog apostolata dala je jednu dinamiku i konkretnost
cjelokupnom programu. U meditativnom dijelu istaknulo se da dijete ne pripada
roditeljima nego je njima samo povjeren odgoj za radost i puninu života. Odgoj je ponajprije stvar srca, a
upravo je Don Boscovo srce gorjelo za mlade. Don Bosco je u svojoj mudrosti
zaključio da mu treba jedna velika Salezijanska obitelj sastavljena od onih
koji će također biti gorljivi. Svaki sudionik slušanjem se pojedinih osoba
mogao uvjeriti u nevjerojatno bogatstvo i raznovrsnost salezijanske karizme.
Prvi je posvjedočio salezijanski bogoslov Bruno Rabuzin koji je podijelio svoje
iskustvo proživljavanja obiteljskog duha i zajedništva boraveći kao asistent na
Knežiji. Osobito je poticajna bila njegova misao da onoliko koliko se ja dajem, potiče sve ostale
da daju sve od sebe i upravo je tu prisutni ona radikalnost
evanđelja, kao i iskra koja može zapaliti sve oko nas. Nasuprot današnjim
izazovima u kojima se ističu samoostvarenje i individualnost, postoji jedan
puno bolji put, a to je zajedništvo.

Svoje djelovanje su predstavile Kćeri Marije Pomoćnice čija je
utemeljiteljica sveta Marija Mazzarello. S. Maja Dolenec istaknula je
djelovanje u duhu jednostavnosti bez puno buke. Njihove su kuće privlačne i
otvorene mladima. Kroz ples, glazbu, igru i kazalište nastoji se stvoriti
odgojni ambijent, a ujedno su to i sredine bogate vjerom, obiteljskom
spontanošću i povjerenjem. Svoje blagdane pripremaju i žive zajedno, a uz to u
svemu nastoje radosno služiti Gospodinu. Jedna bitna dimenzija salezijanske
duhovnosti je i posebna pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, koju često
nazivamo i Marija Pomoćnica, a čija ljubav i briga za svoju djecu nikada ne
prestaje. U već spomenutom evanđeoskom ulomku vidimo puninu majčinske ljubavi
te strpljivost i otvorenost njezinih ruku, čak i kad su Isusa našli u hramu.
Ono što posebno veseli jest i prisutnost u našoj zemlji Udruženja štovatelja Marije Pomoćnice (ADMA).
Svojim predstavljanjem približili su nam okosnicu svoje duhovnosti koja se
sastoji od pobožnosti prema Presvetom oltarskom sakramentu te širenju
pobožnosti Mariji Pomoćnici, a svoju snagu crpe na hodočašćima i duhovnim
obnovama obuhvaćajući tako sve nakane Salezijanske obitelji.

Don Bosco
je shvatio važnost laika i sam svjestan da su oni njegove ruke i noge u
svijetu. Salezijanci suradnici suodgovorni
su za odlazak u žetvu, oni su također na svojevrstan način rekli svoj „Evo me“.Tako salezijanci suradnici iz Splita organiziraju projekt „Ljeto za
socijalno ugrožene mlade“ kojim kroz igre i radionice na uobičajeni
salezijanski način zahvaćaju i one mlade koji si to ne mogu priuštiti. Naravno,
neophodna je i suradnja s ostalim mjesnim udruženjima, što i čine. Don Bosco je
posebno ponosan bio na svoje bivše
učenike. Primjenom odgojnih metoda Don Boscovi bivši učenici usvojili su
odgoj i savjete svoga učitelja, postali svjetlo koje svijetli u ovoj tmini. I
sam Ivan Širić, nekadašnji učenik salezijanske gimnazije u Žepču, posvjedočio
je kako mu je dolazak na susret animatora otvorio oči spoznavši da je vjera
nešto puno šire nego je zamišljao. Također je istaknuo jednu nevjerojatnu
bliskost i susretljivost salezijanaca koji su mu prilično nedostajali dok je
bio na fakultetu u drugome gradu. Nakon ovog bogatog i sveobuhvatnog uvoda u
temu, program se nastavio kroz grupe gdje
se raspravljalo o svemu zapaženom na programu, kao i o apostolskoj pobudnici
vrhovnog poglavara.

Zaključilo se da s
Don Boscom treba jačati svoj pozivni identitet i vrednovati ga s drugim
granama, te da se osjeća da rad s mladima iziskuje i rad s obiteljima.
Naposljetku, spoznalo se da na zajedničkim susretima treba obrađivati pobudnicu
vrhovnog poglavara koja ujedinjuje cjelokupnu Salezijansku obitelj. Srce susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je
predvodio provincijal don Pejo Orkić u koncelebraciji sa svećenicima
salezijancima. U svojoj nadahnutoj homiliji istaknuo je kako se od svih nas
traži da idemo još dalje, da je potrebno, kako i sam papa Franjo poziva, izaći
na brojne periferije. Posebice je istaknuo i važnost praćenja mladih osoba što jednu nevjerojatnu težinu
dobiva u suvremenom dobu kada su dominantni individualizam, rodna ideologija,
pokušaji redefiniranja braka i udari na obitelj. Isusovo poimanje obitelji ide
puno dublje i šire od naših promišljanja, a novu Božju obitelj čine oni koji
vrše i uozbiljuju njegovu volju u svom životu. Po završetku svete mise
napravljena je zajednička fotografija te se druženje nastavilo u
prostorijama Oratorija Dominik Savio kroz tjelesnu okrjepu.

Završili smo s euharistijskim klanjanjem u kojemu su Gospodinu upućene molitvene nakane
napisane tijekom radionica, a imalo se priliku i za osobno čašćenje Don
Boscovih relikvija. Budući da se u Svetoj nazaretskoj obitelji očituje punina života i ljubavi,
sudionici su se u zagovor utekli upravo njoj kako bi neprestano bila uzor i
putokaz u svakodnevici i svim našim nastojanjima.

(preuzeto
s web stranice Salezijanaca)

alt

alt

alt

alt

alt

alt

alt

Odgovori