Prije tjedan dana ispratili smo Adrianu Žele u njezin dragi salezijanski dom u vječnosti kojemu je svojim načinom života i poslanja pripadala već ovdje na zemlji. Svima poznata kao naša Adri, u potpunosti ostvarena žena u kršćanskom i salezijanskome pozivu, živjela je s nogama na zemlji i srcem u nebu. Bila je bivša učenica Kćeri Marije Pomoćnice, kojoj su sestre usadile ljubav prema Mariji i Euharistiji, prema salezijanskoj karizmi koju je prenijela generacijama djece i mladih kroz glazbu, pjevanje, salezijansku radost. Žena predivnoga duha, otvorena životu, požrtvovna i velikodušna, vjerno je živjela svoj salezijanski poziv i kao Salezijanka suradnica.
U razgovoru za mrežnu stranicu USS iz 2024. godine evo što je sama izjavila:
“U rodnoj župi sv. Juraj Lovran don Boscovi salezijanci stigli su 1955. i tu su djelovali do 1987. godine. Uz djecu i mlade okupljali su i suradnike i prijatelje don Boscova djela. Bila su to druga vremena i druge okolnosti. Uključila sam se aktivno u suradnike 1983. godine. Tada još nismo imali PAŽ preveden na hrvatski jezik te nismo davali obećanje, ali smo s puno žara upijali don Boscov duh, udisali radost i optimizam te bili duhovno praćeni. Na našim susretima smo učili duhovnost svakidašnjice i duhovnost prijateljevanja s Isusom i Marijom Pomoćnicom. Uz molitvu i druženje bolje upoznali don Boscov životni san i put kako odgajati mlade u vjeri. Bilo je to moje vrijeme učenja, spremnost za primanje i davanje.
Biti salezijanac suradnik je poziv na koji sam se odazvala i koji je obilježio moj život. Ali biti i pokrajinski koordinator postaje živa neraskidiva veza sa velikom duhovnom obitelji. Salezijanci, Kćeri Marije Pomoćnice i Salezijanci suradnici potaknuli su me na suradnju i veće darivanje, ali isto tako i na vjernost. Kao pokrajinski koordinator osjećala sam veliku čast, veliku povezanost u zajedničkoj baštini, u istom duhu i prepoznatljivom stilu. Iz prve sam ruke upoznala druga središta, veličinu udruženja, naša zajednička htijenja i međusobnu suradnju, živjela u salezijanskom obiteljskom ozračju te sam više proučavala salezijansku literaturu, dokumente i pobudnice. Sve to me potaknulo na realnije gledanje života, na sposobnost da uklopim svoj apostolski rad u svoj svakidašnji ritam, sviranje i pjevanje s djecom i mladima, organiziranje i vođenje maškara za djecu i salezijance suradnike, marunade, obilježavanje misijskih nedjelja, dane kruha, duhovne obnove, hodočašća i izlete, formativne susrete i dane salezijanske obitelji. To me čini sretnom, ispunjenom i bogatom mnogim novim prijateljima s kojima mogu dijeliti svoj život u salezijanskom stilu.”
Preuzeto s: https://uss.hr/
Draga Adri koja je, prema riječima don Stjepana Bolkovca na ispraćaju na Lovranskom groblju, ljubav primala i davala i u tome se nije nikada štedjela, neka zagovara i moli za svoju i toliko voljenu Salezijansku obitelj.
