Tako su u sedam ujutro ispred svetišta Sveta Mati Slobode krenula dva autobusa. Jedan predvođen s. Zrinkom Majstorović, a drugi don Josipom Kajićem, salezijancem koji slijedi pripravnike na krizmu. Put je prošao u veselju, a u Zadru su nas dočekali domaćini: don Tunjo Blažević i dvoje suradnika koji su stručno, maštovito i jezgrovito pokazali ljepote ovoga predivnoga grada. Nakon fotografiranja, mnoštva “polizanih” sladoleda i simpatičnih dogodovština, vesela se ekipa uputila u Arbanase, zadarsku četvrt u kojoj žive i djeluju salezijanci. U crkvi Gospe Loretske slavili su svetu misu, a potom “navalili” na sendviče i sokove. Na veliko iznenađenje, don Tunjo i don Marijan pobrinuli se da svi imaju dovoljno i previše pripremivši sokove, slane i slatke grickalice… Potom šetnja uz more, istraživanje obale, skupljanje školjki, bacanje “žabica” ili pak samo lješkarenje na suncu uz slušanje galebova…
A onda, igra i druženje, naravno i sa Zadranima. I već je trebalo krenuti u autobuse jer ima još nešto važno za posjetiti. Drevni grad Nin – grad naših knezova i početaka naše vjere. Crkvica svetoga Križa, kip Grgura Ninskog i glagoljski natpisi bili su poticaj za obnovljeni žar ljubavi prema nacionalnim i vjerskim korijenima kao i za molitvu za ispaćenu nam domovinu. Sunce se počinjalo naginjati i trebalo je krenuti put Zagreba. U autobusu “Don Boscove radosti” uslijedio je kviz koji se odnosio na sve lijepo i dobro što se moglo zapaziti tijekom dana. I naravno, slatke nagrade!
Da je dan mogao barem biti duplo duži! 
