Danas, 9. veljače, spomendan je blažene Euzebije Palomino Yenes, kćeri Marije Pomoćnice. Živjela je u Španjolskoj (1899.-1935.), a blaženom ju je 25. travnja 2004. godine proglasio u Rimu papa Ivan Pavao II.
Blažena Euzebija imala je čvrstu vjeru u Marijinu prisutnost i zato joj nisu nedostajali opipljivi znakovi Marijinog vodstva i majčinstva. Za bl. Euzebiju kao za mnoge svetce može se reći: „Vidjela je ono što je vjerovala!“
Ako joj je nedostajala naobrazba zbog teške obiteljske situacije, nije joj nedostajala mudrost onih koji znaju promatrati život i tijek povijesti u Božjoj perspektivi.
Prilagodila se svakoj situaciji, nikada nije zaboravljala cilj i stil koji je odlučila dati svome postojanju. U Pismu br. 76 Teresi Vizcaíno, koja ju je tražila savjet oko ulaska u jednu redovničku zajednicu, rekla je:
“Istinska svetost nije u tome da se ide moliti u neki kut, samo disciplinirati se, ili činiti neke uočljive stvari. Ne! Istinska svetost je odricanje od samih sebe živeći zajednički život i točno ispunjavajući sve dužnosti koje nalaže poslušnost. U tome trebamo tražiti svetost i hoditi s pravom nakanom da se svidimo jedino Bogu i da k njemu privučemo mnoga srca, tako da se obrate i da Ga ljube.“
S. Euzebija je bila jako voljena i tražena zbog svojeg bezuvjetnog predanja, ali ponajviše jer je znala odražavati Božju ljubav kroz svoje stavove i ponašanje. U njezinom zauzimanju za druge vidjela se ona ista ljubav koja je pokrenula don Bosca i koja ju je sjedinjavala s mnogim kćerima Marije Pomoćnice.
Ljubav prema Mariji i prema bližnjima učinili su je sposobnom da se ponudi kao žrtva za voljenu Španjolsku u vremenu građanskoga rata. Zbog njezine vjere, stanovništvo područja Valverde, nakon njezine smrti, zadobilo je posebnu zaštitu.
«S. Eusebija zatražila je nekoliko studenata da zakopaju medaljice na četiri glavne strane periferije Valverdea. Podijelili su medalje na četiri jednaka dijela i budući da je jedna bila viška, s. Euzebija je pokazala da se ta zakopa na početak ceste koja povezuje Nerva i Riotinto u Valverdeu, kako bi zaštita bila čvršća. Početkom rata (s.Euzebija je već bila pokojna) saznalo se da se je jedna velika skupina bojnih vozila i tenkova htjela probiti do Valverdea da ga sravni sa zemljom, ali istovremeno na mjestu gdje je bila zakopana medaljica vratiše se u Riotinto s izgovorom snažne otpornosti topništva, tenkova i bojnih vozila na tom mjestu. Međutim ništa od toga nije bilo. Tu stratešku točku branilo je pedesetak pripadnika civilne zaštite.
Dvadeset godina nakon njezine beatifikacije, profil ove naše sestre i dalje je aktualan zbog njezine snage i sposobnosti da nadmaši ograničenu naobrazbu, siromaštvo i bolest samo da pridonese širenju civilizacije ljubavi.
(preuzeto i prilagođeno s: https://www.cgfmanet.org/ifma/carisma-salesiano/eusebia-palomino-trasparenza-dellamore-di-dio/)
