Prije pisanja o događanjima u mjesecu travnju, voljela bih svima koji ovo čitaju čestitati sretan Uskrs! Nadam se da ste ga doživjeli radosno i u miru s onima koji su vam dragi. Neka nam svima ovo uskrsno vrijeme pomogne da shvatimo da nikada nismo sami i da se naš Bog uvijek brine za nas. Kada je dobro i manje dobro, uvijek je tu da nas osnaži i razveseli svojim Duhom, da doživimo novu zajedničku i osobnu Pedesetnicu u srcima. Zato zahvaljujmo Gospodinu i slavimo sveto Ime njegovo dovijeka (usp. Lk 1,49).
U iščekivanju Pedesetnice, u našem postulatu počele su se “kuhati” razne stvari koje nas pripremaju za vrhunac našega formativnog hoda ove godine, tj. za odluku o odlasku u novicijat. S tim u vezi posjetila nas je naša vrhovna savjetnica za formaciju, s.Nilza i provela s nama tjedan dana. S njom smo se u osobnom razgovoru osvrnule na proživljeno razdoblje formacije, život s obzirom na skupinu, zajednicu, molitvu itd. Njezinih savjeta nije nedostajalo i upravo kroz te razgovore pokazala se kao majka koja, u ime Družbe, brine za nas. Kako bi bolje upoznala našu stvarnost bila je s nama u oratorijima u kojima djelujemo, pridružila nam se na fakultetu prije početka predavanja, te je s nama provela nedjeljno popodne u parku u igrama na otvorenom. To je bio lijepi trenutak zajedništva prije Velikoga tjedna.
Taj tjedan smo na fakultetu imali zadnje predavanje prije Uskrsa i posljednji izlet u sklopu formacije o salezijanskoj karizmi u mjesto Chieri, u kojemu je mladi Ivan Bosco proveo 10 godina života prije odlaska u Torino u kojemu je započeo svoju priču s mladima koja nam je poznata. U tome malenome gradu posjetile smo: školu koju je pohađao, katedralu i crkve, bivši židovski geto, bogosloviju i – meni najdraže mjesto – Caffe bar Pianta u kojemu je radio za dva tanjura juhe i pod čijim je stubištu živio. U Chieriju je upoznao Luigia Comolla, jako važnu osobu za svoje daljnje posvećenje. Na kraju smo posjetile zajednicu FMA koja se nalazi na zanimljivom mjestu. U vrijeme epidemije kolere u Torinu, don Bosco je u Chieriju dobio na korištenje kuću obitelji Bertinetti kako bi riješio ispitne rokove i otvorio oratorij. Međutim, bilo je puno zapreka. Sluškinja obitelji uspjela je pokrenuti mali ženski oratorij, a kako se svakim danom povećavao, zatražila je od don Bosca da pošalje FMA. S obzirom da je to bio početak nastanka Družbe (1876.), sestara još nije bilo dovoljno da ih se pošalje i u Chieri. Zato don Bosco šalje nekoga drugoga: kip Marije Pomoćnice s porukom: “Za sada ti šaljem Majku! Ako ona želi, Kćeri će doći.” Dvije godine kasnije, Kćeri Marije Pomoćnice su došle! Od sestara koje tamo žive saznale smo kako je prva ravnateljica bila rođena sestra sv. Marije Mazzarello, s. Felicina. Kuća u kojemu se danas nalazi zajednica zapravo je pripadala baki sv. Alojzija Gonzage koju je svetac rado posjećivao. Bio je svetački uzor malom Dominiku Saviju. Kako lijepo!
Iskreno se nadam da ćete vi koji ovo čitate, barem jedanput imati priliku doći i na ove izvore salezijanske duhovnosti. Isplati se!
Pri povratku s izleta, započele smo sveto Veliko trodnevlje prvom Večernjom. Svako jutro tijekom trodnevlja išle smo na molitvu u baziliku Marije Pomoćnice u kojoj se okupljala salezijanska obitelj, a popodne smo sudjelovale na obredima. Kroz tih tjedan dana sudjelovala sam i na tri različita Križna puta: dva u oratoriju za župljane, za djecu i mlade s kojima radimo i na Križnom putu kroz centar Torina, ulicama u kojima većinski živi muslimansko stanovništvo koji su nas znatiželjno promatrali.
Sam Uskrs protekao je u obiteljskom ozračju. Išle smo na Svetu misu, pripremale svečani ručak, te smo se u popodnevnim satima družile uz program koji su pripremile sestre. Ovo mi je bio prvi Uskrs proveden izvan obitelji i zato je bio poseban, ali smo ipak imale priliku otići posjetiti svoje par dana kasnije.
Što dalje? Slijede kampovi s djecom i mladima i ljetni oratorij. Ali prije svega molitvom praćeno razlučivanje za daljnji nastavak formacije u novicijatu. Neka bude pod Marijinim budnim majčinskim srcem. Ako se sada sve i ne razumije, nije važno! I don Boscu je Marija rekla: “U pravo vrijeme, sve ćeš razumjeti.” Tako neka bude! Do ponovnoga susreta, vaša Mihaela.
