10. lipnja 2025. godine u zavjetnoj crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu, započela je trodnevna priprema u čast svete Marije Dominike Mazzarello, suutemeljiteljice Družbe sestara Kćeri Marije Pomoćnice. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo.
U svojoj homiliji osvrnuo se na nekoliko važnih elemenata iz njezinoga života koji su i danas aktualni.
Osvrnuo se na stvaralačku kreativnost Majke Mazzarello koja je naučila šivati i tako radila svojim rukama, te je to svoje znanje prenosila drugima. Istaknuo je važnost te činjenice za današnje vrijeme pretjerane digitalizacije: važnost stvaranja nečega lijepoga i korisnoga vlastitim rukama: Bog nam je dao udove da bismo ih koristili. To ne znači ne koristiti digitalnu tehnologiju, to ne znači biti nazadan, nego znati koristiti svoje udove. Bilo bi lijepo zapitati se danas: Što ja znam raditi svojim rukama? To zahtjeva strpljenje, požrtvovnost, preciznost, sabranost. To može biti dobar način da se spasimo od pretjerane digitalizacije.
Drugi važan element jest veliko neiskorjenjivo povjerenje sv. Marije Dominike u Božju providnost. Isus je u evanđeoskom odlomku od dana govorio u prethodnim retcima o sebi kao kruhu života i tko ne jede od toga kruha, nema života u sebi. Oni koji su ga slušali smatrali su to tvrdom besjedom i odlazili su od Isusa. Zato se Isus obraća svojim učenicima i kaže: “Da možda i vi ne kanite otići?” I mi kada u nekim trenutcima života naiđemo na neuspjehe, nerazumijevanje, na rubu smo da odustanemo. Tada i nama Bog postavlja isto pitanje. Petar daje odgovor: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” Bog je taj oslonac, Bog je sigurnost nad svim sigurnostima. Bez obzira na trenutke poteškoća, neuspjeha ili kad osjećamo malenost pred zahtjevima njegova poziva, On je uvijek tu. Promislimo o onim dijelovima svojega života kada smo bili na rubu odustajanja, da bismo poput Petra mogli dati odgovor. Sveta Marija Mazzarello, neuka, neobrazovana, pozvana je nakon susreta s don Boscom koji joj otvara nova obzorja, biti suutemeljiteljicom onoga što je don Bosco radio u Torinu za dječake, ali za djevojčice. U njoj vidimo da bez pouzdanja u Božju providnost mogla bi reći da ništa ne zna, da je slaba, neuka, ali se dala na raspolaganje za dobro siromašne djece. Od nje učimo da život ne treba gledati samo u dijelovima, nego u cjelini. Naime, kada gledamo svoj život u dijelovima, onda uvijek samo primjećujemo što ne valja u našemu životu. A tek kada tako gledamo tuđi život?! Marija Mazzarello imala je tisuću razloga da vidi vlastiti život samo kroz nedostatke. Ali život, ako se živi s Bogom, ne gleda se u dijelovima, nego se gleda u cijelosti. I tada nedostatci postaju poticaj i prigoda da možemo napredovati. Ne možemo nikoga proglasiti svetim ako najprije ne vidimo kako se osoba borila protiv grijeha i nedostataka. Svojim snagama ništa ne mogu, ali Božjom snagom da, hoću!
Sveta Marija Dominika itekako je aktualna za sve nas! Uči nas stavljati svoj život Bogu na raspolaganje Svako vrijeme koje nam je darovano jest prigodno vrijeme da ražarimo oganj ljubavi, dobrote, zauzimanja za druge, svijesti o svojoj malenosti i Božjoj veličini koja se odražava kroz naš život.
Euharistijsko slavlje po prvi puta animirala su dva dječja zbora. “Don Boscova radost” s Jaruna i jedan jedini dječji zbor koji nosi ime “sv. Marija Mazzarello” iz Podsuseda.
