Devetnica u čast s. Marije Troncatti, kojom se pripremamo za njezinu skoru kanonizaciju 19. listopada 2025. godine, vodi nas u razmišljanju o rukama koje njeguju, ozdravljaju i grade mir; o rukama naše blaženice koje su liječile tijelo i dušu; ruke koje su gradile mostove zajedništva i povezivale sukobljene strane; ruke koje su prihvaćale, molile, blagoslivljale, radile, tješile, ozdravljale, neizmjerno se darivale i uvijek pokazivale prema nebu. Po njezinim su rukama, tj. po njezinoj požrtvovnosti i njezinom majčinskom srcu mnoge duše upoznale Božju ljubav i njegovo milosrđe.
Kako se je s. Marija Troncatti: majka, misionarka i graditeljica mira i pomirenja dala upoznati jednoj djevojci i po njezinim rukama “zaživjeti” u ovom našem vremenu?
Što je mladoj i talentiranoj djevojci, u vremenu ne samo međugeneracijskoga jaza, nego i “isključivanja” iz aktivnog života čak onih koji su u zreloj odrasloj dobi, poručila jedna stara redovnica, misionarka u Ekvadoru?
Odgovori se kriju u srcu i u rukama studentice Sare Švegović, koja već nekoliko godina boravi u KDS Laura u Zagrebu gdje studira na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu. Sara je, kao vrlo nadarena i duboka osoba, prenijela u sliku osobno iskustvo dijaloga sa s. Marijom Troncatti i viziju doživljaja njezinoga života i poslanja. Kako joj se je s. Marija otkrila? Zašto baš takav prikaz ove svetice, zašto baš te boje, ta dinamika linija i tako bogata simbolika? Odgovori slijede u opisu same autorice:
Marija Troncatti bila je majka, misionarka, graditeljica mira i pomirenja. Nije se pouzdala u samu sebe, već je njezin pogled bio usmjeren na Isusa i našu Majku Mariju. Kaže da joj je sam pogled na križ davao snagu da nastavi s radom koji joj je bio povjeren. Nazvana je navjestiteljicom Evanđelja liječničkom torbom i krunicom, ali uvijek je govorila da je za sve zaslužna Marija Pomoćnica i zato jednom rukom pokazuje na nju, dok drugom pruža krunicu, najmoćnije oružje protiv svakog zla, kćeri poglavice iz plemena Šuar kojoj je spasila život. Tim činom zadobila je njihovo povjerenje. Drugom rukom djevojčica pokušava zaustaviti poglavicu od sukoba koji se sprema s tamošnjim stanovnicima. U plemenu svi slušaju što poglavica kaže, on im je autoritet, uzor. Njegov pogled usmjeren je prema nebu na Mariju Pomoćnicu, a ako se njegovo srce obrati, mnogi će slijediti njegov primjer i učiniti isto, dati se pod Marijinu zaštitu. Druga strana također je zatečena, u isto vrijeme spremna za napad, ali stoje i promatraju što se događa jer Marijin pogled ne dopire samo do određene vrste ljudi, već do svih koji joj se povjere i koji su otvorena srca. Ni u jednom trenu ne pokazuje na sebe, već nas vodi dalje Isusu. Iz Marijinog plašta izvire voda koja se pretvara u vodopad, simbol žive vode kojoj je izvor Isus. Kada smo u Njegovoj milosti i prisutnosti, prolazimo kroz svaku prepreku koja naiđe u životu.
Marija Troncatti sjedi na magarcu koji simbolizira mir, ali i ustrajnost u poslanju koje je dobila. Kao Marija, napravila je prvi korak u nepoznato, ali s vjerom u Gospodina. Pokraj magarca nalazi se njezina liječnička torba, a u nju znatiželjno gleda djevojčica iz plemena koja predstavlja sve one djevojke koje je Marija Troncatti obučavala da postanu medicinske sestre. Ispred njih nalazi se cvijet Chuquiraga, simbol Ekvadora koji predstavlja čistu ljubav i otpornost tamošnjih ljudi. Marija Troncatti bit će proglašena svetom kao prva sestra iz Družbe Kćeri Marije Pomoćnice nakon sv. Marije Dominike Mazzarello, njezine suutemeljiteljice. Marija Mazzarello bila je djevojkama, sestrama duhovna majka koja je sve bodrila, a prati nas i danas svojim zagovorom. Prikazana je kako sjedi na stijeni blizu vodopada i promatra Mariju Troncatti. Gleda kako radi za Boga, spas duša i prati ju svojim molitvama u Nebu.
Marija Troncatti uči nas kako molitvu pretvoriti u rad, dobivenu milost u djelo. Iako sa strahom, ustrajati u onome gdje nas Bog poziva da bismo nakon puno malih koraka mogli napraviti onaj jedan kojim ćemo ostaviti trag u svijetu po kojem će se Gospodin proslaviti. Pozadina, tamno nebo koje okružuju munje i oluja, ali ipak prolaze zrake svjetlosti simbol su jednog citata Marije Troncatti:
„Gospodin nas ne ostavlja bez zraka sunca među oblacima i olujama
koje nas ponekad okružuju“.
Hvala mladima, koji unatoč svemu ostavljaju u ovomu svijetu svijetle tragove nade i budućnosti!
Hvala mladima, što znaju osobno iskustvo svetosti podariti ovomu svijetu!
Hvala mladima, koji se ne boje imati osmijeh na licu!
Hvala mladima, što slijede i ostvaruju svoje snove!
