Rim (Italija) – Dana 6. kolovoza 2026. u župi „Santa Maria della speranza“ devet novakinja naše Družbe sestara Kćeri Marije Pomoćnice (FMA) potvrdilo je svoje „da“ salezijanskom pozivu položivši prve redovničke zavjete. Pet novakinja je iz slovensko – hrvatske provincije “Marija Pomoćnica” od kojih četiri iz Hrvatske. Slavlje, jednostavno i radosno, proteklo je u ozračju zahvalnosti i duboke duhovnosti. Misno slavlje predvodio je don Giorgio Degiorgi, provincijal Salezijanske provincije Pijemont i Valle d’Aosta. Na slavlju su se okupile redovnice, članovi obitelji i mladi iz Triveneta, Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Bliskog istoka, a mnogi su sudjelovali i putem prijenosa uživo.
Na početku slavlja predvoditelj je spomenuo i dvije novakinje koje su prve zavjete položile prethodnih dana u svojim provincijama – jedna u Madridu u Španjolskoj, a druga u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon što je pozdravio vrhovnu poglavaricu Družbe, majku Chiaru Cazzuola, i sve okupljene, don Giorgio je istaknuo kako se savez između Boga i čovječanstva obnavlja po darivanju života novih zavjetovanih sestara.
Obred škropljenja, praćen pjesmom L’acqua viva (Živa voda) Marca Frisine, otvorio je liturgijsko slavlje, nakon čega su uslijedila biblijska čitanja koja su usmjerila razmatranje: Ljubi Gospodina Boga svojega, Samo je u Bogu moje spasenje, Sve izgubih da Krista steknem i Tražite najprije Kraljevstvo Božje.
U homiliji je don Giorgio ponudio vrlo konkretno razmatranje, izgrađeno oko triju glagola u budućem vremenu – ljubit ćeš, hodat ćeš i uzdat ćeš se – kao smjernica za život posvećenja. Podsjetio je kako svaki poziv započinje slušanjem: „Ljubav ne proizlazi iz našega napora, nego iz slušanja glasa koji nam prvi progovara.“ Iz toga slušanja rađa se salezijansko poslanje koje se živi u radosti svakodnevice, u blizini najsiromašnijih mladih i u sestrinskom zajedništvu. Homiliju je zaključio pozivom na pouzdanje: „Ne brinite se za sutra… svakome je danu dovoljna moja milost.“
Ljubit ćeš – ljubav se rađa iz slušanja
Život svakoga čovjeka, objasnio je don Giorgio, sažet je između dvije riječi: „voljen si“ i „ljubit ćeš“. Prije ljubavi dolazi slušanje: Bog prvi progovara i svakome od nas govori da je dragocjen. Slušati znači otvoriti prostor njegovoj prisutnosti u svakodnevnom životu. U posvećenom životu ljubav se ne sužava, nego se širi. Duhovno majčinstvo i očinstvo nisu oduzeti, nego umnoženi u Božjoj ljubavi. Zato će, rekao je, ljudi ove mlade redovnice zvati „majkama“ – jer će ljubiti srcem koje ne poznaje granice.
Hodat ćeš – život kao put prema cilju
Pozivajući se na svetoga Pavla, don Giorgio je potaknuo da se ne ostaje zarobljen prošlošću, nego da se ide naprijed, trčeći ususret Kristu. Salezijanski se život živi u dvorištima, u jednostavnosti svakodnevice, u blizini najsiromašnijih mladih i u bratskom zajedništvu. Da bi taj put imao smisla, pogled mora ostati usmjeren prema cilju – Isusu Kristu, raspetom i uskrslom. Na tom će putu biti i trnja, jer svaka prava ljubav uključuje žrtvu, ali se salezijanska radost ne gasi kada je srce usmjereno poslanju.
Uzdat ćeš se – živjeti bez tjeskobe za sutra
Treći glagol poziv je na povjerenje. Evanđelje poručuje: ne brini se, nego vjeruj. U svijetu obilježenom potrebom za kontrolom Isus oslobađa srce od tjeskobe za budućnost. Redovnički zavjeti ne proizlaze iz ljudskih proračuna, nego iz povjerenja u Oca koji zna što nam je potrebno. Siromaštvo, čistoća i poslušnost postaju konkretni odgovori na to povjerenje: siromaštvo kao bogatstvo u Božjoj providnosti, čistoća kao sloboda ljubiti sve, a poslušnost kao potpuno predanje života Bogu, uvjereni da su njegovi planovi veći od naših.
Tražiti Kraljevstvo Božje, za salezijanke, znači tražiti lice mladih i pomagati im da otkriju kako su ljubljena djeca Oca. Vjernost se živi dan po dan: poput mane u pustinji, milost dolazi svakoga dana i dostatna je. Na kraju homilije don Giorgio pozvao je novakinje da Bogu daruju svoj život svim srcem, svom dušom i svom snagom, podsjećajući da je Bog vjeran te da posvećeni život ne dodaje dane životu, nego život danima.
Nakon navještaja Božje riječi magistra novakinja, s. Luisa Menozzi, prozvala je svaku novakinju po imenu, a one su odgovarale: „Evo me.“ Jedna od njih, u ime svih, izrazila je želju da se u Družbi Kćeri Marije Pomoćnice potpuno daruju Bogu kako bi sudjelovale u njegovu djelu spasenja.
Nakon homilije svaka je pojedinačno izrekla obrazac zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti u ruke vrhovne poglavarice, majke Chiare Cazzuole, te potom potpisala službeni dokument. Majka Chiara svaku je primila u Družbu zagrljajem, a zatim joj predala Konstitucije i križ, znakove pripadnosti Kristu i Institutu. Pjesma O Maria, Vergine Potente („O Marijo, Moćna Djevice“) zaključila je ovaj dirljivi trenutak.
Na završetku slavlja mlade su redovnice svoju zahvalnost izrazile u obliku molitve, prisjećajući se svojih obitelji, zajednica, odgojiteljica, susestara, salezijanaca te svih koji su ih pratili na njihovu putu zvanja, osobito prijatelja i mladih.
Majka Chiara Cazzuola pozvala je sve da i dalje mole za nove zavjetovane sestre, istaknuvši ljepotu prizora mladih koji svoj život daruju Bogu. Posebno se obratila Kćerima Marije Pomoćnice i svim odraslima, naglašavajući važnost prepoznavanja žeđi za Bogom koja postoji u srcima mladih te njihove pratnje u razlučivanju Božjega poziva. Na kraju se obratila obiteljima podsjetivši na obećanje svetoga Ivana Bosca: „Kada neka obitelj daruje sina ili kćer Gospodinu, Marija Pomoćnica zauzima njegovo ili njezino mjesto u toj obitelji.“ Zaključila je riječima: „Želim vam da iskusite ovu majčinsku prisutnost koja prati vaš životni put. Hvala.“
Tekst i foto preuzeti s: https://www.cgfmanet.org/en/ifma-en/segno-della-gratuita-dellamore-di-dio-2/
