Nastupom proljetnih dana naše obveze u postulatu počele su se umnožavati, kao npr. razni izleti i vanjske aktivnosti. Ne želim reći da ih u hladnijim razdobljima nije bilo, ali svima je znano da je ugodnije igrati odbojku na suncu. 🙂
Mjesec ožujak počeli smo s 4 dana karnevala! Naime, svaki naš oratorij imao je svoju proslavu, a na kraju smo zajedno proslavile sa zajednicom i studenticama koje žive s nama. U oratoriju koji ja pohađam, tema je bila “film”, a zabava je bila na razini. Animatori su organizirali štandove s raznim zabavnim igrama, nakon čega je slijedila “modna revija” kostima i proglašenje pobjednika i spaljivanje Pusta (Krnje). Tijekom zabavnog dijela programa svi su se obasipali konfetima pa smo ih, tijekom narednoga tjedna, pronalazili na neočekivanim mjestima. Bilo je lijepo vidjeti zajedno: roditelje s djecom, bake s unucima, srednjoškolce i studente kako se zabavljaju, druže, pričaju. Oratorij je toga dana bio posebno posjećen.
Međunarodni Dan žena bio nam je prilika da obiđemo palaču Villa della Regina u kojoj su živjeli kralj i kraljica (zamislite koliko pozlaćenoga namještaja su posjedovali!), a nekoliko dana kasnije krenule smo u Nizzu Monferrato, odakle se Družba Kćeri Marije Pomoćnice proširila po cijelom svijetu.
Ondje smo provele 4 dana učeći povijest Družbe s naglaskom na prvoj zajednici, poslanju i posljednjim danima života Majke Mazzarello. Prvi put sam posjetila ovo mjesto i ostala sam iznenađena veličinom cijeloga prostora. Danas je ondje škola, vrtić i FMA zajednica starijih sestara. Nerijetko sam pomislila kako je u vrijeme prvih zajednica, u Nizzi bilo drugačije. zamišljala sam ove hodnike koji su poput labirinta, ako njima odjekuju razgovori tinejdžerica, postulantica i novakinja. Svetište Gospe od Milosti sigurno je uvijek bilo puno, a kuhinje su radile dan i noć da prehrane za tolike djevojke. Bila su drugačija vremena, ali ostala je ista gorljivost, isti duh da se nastavi pomagati mladima. U Nizzu se vraćamo 1. svibnja kada ćemo s drugim sestrama iz pijemontske provincije proslaviti Dan zahvalnosti.
Posebnu zahvalnost doživjele smo tijekom izbora novog Vrhovnog poglavara, 11. Don Boscova nasljednika! Za mene su to bili dani velikog uzbuđenja. Nikada nisam mislila da ću biti prisutna u ovakvim događajima! Kada je 200 salezijanaca biralo novoga nasljednika u Valdoccu, ja sam molila krunicu pred njihovom dvoranom. U 10 sati zazvonila su nova zvona bazilike Marije Pomoćnice što je označavalo kraj glasovanje i da je odabrani salezijanac prihvatio novu ulogu animacije kongregacije. Taj zvuk zvona neću nikada zaboraviti. Popodne smo imale priliku biti na dočeku novog vrhovnog poglavara don Fabia Attarda, na svečanom činu ispovijesti vjere čime je službeno prihvatio novu službu, nakon čega je održao prvi govor kao don Boscov nasljednik. Sljedećih dana bile smo i na misi koju je predslavio kao novi poglavar, prisustvovale smo na koncertu u čast sudionika Vrhovnog Sabora, družile smo se s provincijalima i dijelili obostrano zadovoljstvo svih novoizabranih članova Vrhovnoga vijeća SDB. Taj će mi tjedan zauvijek ostati u sjećanju. Zahvalna sam što sam baš u postulatu imala ovu priliku zajedno s ostalim djevojkama s kojima ovih 6 mjeseci dijelim zanimljive životne zgode i nezgode.
Ove pustolovine zvane postulat ostaje nam još 3 mjeseca. Kreće jako važno razdoblje (zbog promišljanja o nastavku daljnje formacije u novicijatu), kao i period ispunjen ispitima, organizacijama ljetnih oratorija koji ovdje traju 2 mjeseca! Ali idemo po redu: trenutno pripremamo srca za prvi Uskrs u Torinu, prvi izvan naših obitelji, ali zato s iščekivanjem da naše najdraže uskoro sretnemo na Uskrsni ponedjeljak.
Do ponovnoga, skoroga susreta,
Vaša Mihaela.
