Gotovo na svim misama obratio se okupljenim vjernicima, posvjedočio svoje misionarsko iskustvo i zahvalnost za sve molitve i pomoć koja im je u Ruandi i te kako potrebna da pomognu djeci i mladima kako bi imali kakav takav dostojanstven život i rast u vjeri. Posebno je obradovao djecu na misi u 9 sati ispričavši im nekoliko svojih iskustava pa tako i ceremoniju davanja imena djetetu u jednoj ruandskoj obitelji. U Ruandi obitelji imaju po 7 ili 8 djece i iskreno je njihova radost kada se u obitelj rodi dijete. Nakon što majka malo ojača nakon poroda organizira se ceremonija davanja imena djetetu. Svi pozvani piju piće od banane, a zatim otac djeteta održi kratki govor u kojemu prisutnima kaže da imaju pravo uzeti dijete u ruke i predložiti ime. Na kraju dijete uzima otac i odlučuje kako će se dijete zvati. Sudjelujući na jednoj takvoj ceremoniji dječak koji je jako volio don Sebastijana, došao je pred majku, naklonio se i rekao svoj prijedlog: “Želim da se zove: Velečasni!” Prisjećajući se tužnog događaja rata u Ruandi 1994. godine kada je pobijeno oko milijun ljudi (pa i on sam je bio u opasnosti da bude ubijen i to ne jedanput) don Sebastijan je pozvao sve okupljene da zahvaljuju Bogu za dar obitelji, za roditelje jer mnoga djeca u Ruandi su ostala siročad, bez jednog ili oba roditelja. Zato je poslanje salezijanaca, rad s najsiromašnijom djecom i mladima veliki doprinos tamošnjoj Crkvi, ali i društvu i narodu Ruande.Prvopričesnici su don Sebastijanu uručili misijsku kutijicu svojih odricanja za djecu Ruande. Don Sebastijan se preporučio u molitve i zahvalio za svaki pa i najmanji dar. Potaknuo je sve okupljene da vlastitim primjerom budu Isusovi svjedoci, svjedoci vjere u Krista i ponosni kršćani. U župi je također bila organizirana prigodna prodaja misijskog materijala za potrebe misija, a prigodne plakate s misijskom tematikom osmislile su skupine djece i mladih koje djeluju u župi. Ne dopustimo stoga da u oceanu bijede u Ruandi nedostaje kap naše ljubavi!
