Prije par godina došli su nas posjetiti mladi turisti iz Splita. Kako bi dobili cjelokupnu viziju naše misije i našega poslanja među djecom i mladima provela sam ih kroz našu osnovnu školu koja ih se osobito dojmila zbog urednosti, reda, ali najviše zbog radosnih osmijeha koji djeca ne skidaju sa svojih lica. Djeca su im radosno pokazivala svoje bilježnice i kako su u kratkom vremenu naučili cijelu abecedu. Pregledavajući bilježnice ja sam u šali komentirala rukopise i govorila: „Ona lijepo piše, sigurno će biti učiteljica …“ itd. Kada smo došli do jednog dječaka uskliknula sam: „Bože moj rukopisa, ti ćeš sigurno biti doktor!“ I taj dječak uzeo je za ozbiljno moju rečenicu. Nakon nekog vremena rekao je ravnateljici škole: “ Sestro Sylviana, kada su nas posjetili oni Hrvati i kada su vidjeli kako pišem, složili su se sa s. Maricom da ću ja biti doktor. Odlučio sam da ću se stvarno potruditi i učiti da postanem doktor.“ Od tada se uistinu u njegovom ponašanju i pristupu učenju vidio veliki napredak. Prije je uz svoje ime: Stefan imao dodatak: madritra mdaca – zločesti Stefan. Sada mu taj dodatak više ne pristaje jer je postao najbolji u razredu.

Stefan je rođen u Mahajangi. Nakon majčine smrti otac se nažalost odao piću, a Stefan i njegova dva brata završili su na ulici dok im se njihov ujak nije smilovao i uzeo ih kao svoju djecu. Još uvijek žive s ujakom, a otac nažalost i dalje pije. Mladi par iz Splita odlučio je financirati školovanje siromašne djece i kako se Stefan „obratio“ na njihovo „proročanstvo“ odlučili su upravo njemu pomoći. Možete zamisliti njegovu radost kada je to saznao. Pronašali su „kuma na daljinu“ i za Stefanovog brata Diaria i za još 7 djece. Kada sam jednom susrela Stefana rekao mi je: „Časna recite mojim „kumovima“ da sam se promijenio, više nisam najgori u razredu, sada me svi vole i otkad imam lijepu pernicu i posuđujem onima koji nemaju, svi su mi postali dobri prijatelji.“

Crtice o papinom pohodu Madagaskaru

Kažu da se su se događala čudesa dok je papa Franjo bio u pohodu Madagaskaru ove godine:

  1. Čudo je: Malagasy tsy misisika! – tj. da su Malgaši uspjeli biti strpljivi i čekati red da se ne guraju. Nažalost, kada je jedanput u posjetu bio papa Ivan Pavao II. toliko su se gurali da je bilo ozlijeđenih i mrtvih jer su svi odjednom željeli ući i izaći.
  2. Nadležni za održavanje reda bili su na svom mjestu i odgovorno obavljali svoju dužnost.
  3. Bili su dosljedni i ustrajni u onome što su si otpočetka isplanirali.
  4. S čvrstom vjerom sudjelovali su u svim događajima papina posjeta.
  5. Misa je završila za sat i pol. I sam papa Franjo ukazao svećenicima da misa ne bi trebala duže trajati. Iako, čini mi se da će za ovu praksu trebati još cijeli vijek. Bilo je jako lijepo vidjeti mlade koji su sudjelovali u bdijenju i molitvi s papom