Sestre, kandidatkinje i djevojke iz zagrebačke zajednice FMA obilježile su Nedjelju Božjega milosrđa hodočašćem u Lanišće – mjesto koje na poseban način progovara o vjeri, domoljublju i mučeništvu blaženoga Miroslava Bulešića. Već sam dolazak u to malo istarsko mjesto u srcima je budio osjećaj poštovanja i tihe sabranosti, svjesnosti da stupaju na tlo natopljeno svjedočanstvom vjernosti Bogu do kraja.
U Lanišću su susrele gospođu Mariju koja ih je s velikom ljubavlju i ponosom provela crkvom sv. Kancijana te župnom kućom u kojoj se danas nalazi i muzej. Njezine riječi nisu bile tek prenošenje činjenica, nego živo svjedočanstvo koje je povezivalo prošlost i sadašnjost.
Govoreći o blaženom Miroslavu, približila im je ne samo njegov svećenički put, nego i trpljenje i progonstvo tadašnjeg naroda, koji je zbog svoje vjere i nacionalne pripadnosti bio izložen mnogim nepravdama. Pred njima se postupno otkrivao lik mladog svećenika potpuno predanog Bogu – čovjeka duboke molitve, sinovske ljubavi prema Gospi i neumorne gorljivosti za spasenje duša.
Na poseban način odjeknula je činjenica da je svoju posljednju svetu misu prikazao za obraćenje grešnika. U toj gesti sabire se cijeli njegov život. Dirnuo je i podatak o njegovoj povezanosti s blaženim Alojzijem Stepincem, koji ga je pratio, hrabrio i pomagao mu na putu prema ostvarenju svećeničkoga poziva.
Blaženi Miroslav nije bio samo svjedok vjere, nego i čuvar dostojanstva svoga naroda. Zalagao se za očuvanje hrvatskoga jezika i kulture, svjestan da se u njima čuva identitet i dostojanstvo čovjeka. Upravo u toj nerazdvojivoj vjernosti Bogu i narodu njegova žrtva dobiva još dublje značenje.
Nakon Lanišća hodočašće je nastavljeno u Svetvinčenat, gdje su se na grobu blaženoga Miroslava zadržale u molitvi za: radosnu i vjernu ustrajnost u vlastitom pozivu, za gorljivost u poslanju te za hrabrost u svakodnevnom svjedočenju istine.
