Kontemplacija i akcija u Čabru za salezijansku mladež iz Rijeke

Čim
su počele prijave za duhovne vježbe, prijavila sam se bez puno razmišljanja.
Međutim kako se sve više približavao taj vikend pitala sam se da li sam dobro
učinila što sam se prijavila. Obaveze su se gomilale, a vremena je sve manje.
Već tu je bila prva napast za odustati. Kad smo krenuli u petak popodne bila
sam umorna od svih obaveza koje sam imala taj dan. Na samom početku, na sv.
Misi, don David nas je sve zamolio da ostavimo sve svoje probleme, poteškoće,
brige i obveze u Rijeci, te da si posvijestimo da smo sada bitni samo mi i Bog.
Pomolili smo se, ostavili sve i krenuli zajedno u borbu i rad. Tema ovih
duhovnih vježbi bila je kontemplacija i akcija.
U petak navečer smo imali predivan križni put, meni osobno najljepši ikad. Bila
je noć i puhalo je, ali nam to nije smetalo, dobro smo se obukli, uzeli svijeće
u ruke i krenuli. Meditacije Tomislava Ivančića pomogle su nam otvoriti srca
Gospodinu. Razmatranja su stvarala sliku našeg života. Matejevo Evanđelje koje
govori kako je Isus poveo sa sobom na goru Petra, Jakova i Ivana u osamu te se
pred njima preobrazio pomoglo mi je da se i sama popnem na goru u osamu s Njim,
te pogledam svoj život u cijelosti. Ivanovo Evanđelje koje govori o trsu i
vinovoj lozi pomoglo mi je shvatiti u koje dijelove moga srca i života trebam
pustiti Isusa da mi pomogne u čišćenju. 2. poslanica Korinćanima mi je pokazala
kako sve moje slabosti, mane i grijesi vode u Očev zagrljaj pun ljubavi i
milosrđa. Sva naša razmatranja i meditacije, sve svoje radosti i poteškoće
donosili smo zajedno pred Gospodina u ispovijedi, klanjanju i svetoj Misi. Sve
smo predali Njemu, da On vodi, liječi, ispunja i ljubi.
Iako je bilo mnogo razmatranja, trenutaka tišine i molitve nije nam nedostajalo,
kao ni druženja, igre, smijeha i razgovora. Nas dvadesetak smo se još više
upoznali i podijelili mnogo toga jedni s drugima, produbili smo i ojačali naša
prijateljstva. Ovaj smo vikend radili na sebi, ali jako puno i jedni na
drugima, i više nego što smo svjesni. Priroda u kojoj smo boravili i tišina donijeli
su mnogo plodova. S nama su bile i dvije kuharice koje su se brinule za nas, te
Kćeri Marije Pomoćnice koje su nas lijepo ugostile. One su nas pratile u ovim
danima i hvala im. Hvala i svima koji su uz nas bili molitvama i mislili na
nas. Puno su mi pomogle ove duhovne vježbe. Imala sam osjećaj kao da sam se
ponovno vratila u Njegov zagrljaj. Sve što sam dobila, otkrila i sve ono što se
još uvijek slaže u mom srcu, nosim sa sobom i krećem u akciju, prvo kroz
Korizmu, a onda i ostatak života. Hvala Ti, Gospodine!“ Antonia

alt