Kada bih trebala jednom riječju opisati zadnjih 30 dana, ta bi riječ bila NADA. Početkom mjeseca studenoga, mi postulantice smo započele produbljivati Bulu pape Franje Spes non confundit za proglašenje jubilarne godine. U tom ozračju nade koja ne postiđuje i mi smo živjele ovo razdoblje. Pa evo nekoliko vrlo značajnih iskustava!
Na svetkovinu Svih svetih posjetile smo gradsko groblje u Torinu kako bismo molile za pokojne sestre i članove naših obitelji. Razmišljala sam koliko su dobroga načinile te sestre za svijet, za Salezijansku obitelj… Zapravo, koliko su dobra napravili svi koji su nas već prethodili u vječnosti!? Vezano uz smrt, u zajednici smo prije nekoliko tjedana saznale za smrt oca jedne naše studentice i za stradanje prijatelja jedne postulantice koji je ubijen na ukrajinskom bojištu. To me je podsjetilo i na naš Domovinski rat o kojemu sam imala priliku svjedočiti 18. studenoga predstavljajući svojoj zajednici ovu tako važnu obljetnicu za naš hrvatski narod. Koliko su dobra napravili svi ti ljudi!?
Ratovi ostavljaju trag, to je istina, ali uvijek se može rasti u nadi u bolje sutra kao što to npr. čine mladi iz zajednice SERMIG (Servizio Missionario Giovani). Zajednicu je osnovao u Torinu 24. svibnja 1964. Ernesto Olivero zajedno s mladim katolicima, a s ciljem borbe protiv gladi u svijetu kroz djela pravde, promicanje razvoja i prakticiranje solidarnosti prema najsiromašnijima. Započeli su kao misijska skupina s namjerom suradnje s misionarima diljem svijeta, da bi se kasnije usredotočili na siromaštvo u Torinu. Svoj rad su proširili i na druge države svijeta. (https://www.sermig.org/). O njihvom djelovanju upoznala nas je djevojka koja se trenutno nalazi u formaciji za ulazak u njihovu zajednicu. Slušajući je, postala sam svjesna koliko može učiniti samo jedna osoba, kada je otvorena i poslušna Duhu Svetomu.
O malim gestama koje čine ljubav konkretnom svjedočile smo 16. studenoga kada se u Torinu održavalo sakupljanje hrane. Tom inicijativom smo, odlazeći u supermarkete u blizini oratorija, prikupljali hranu i druge potrepštine koje smo zatim donirali najsiromašnijima. U sličnoj inicijativi sudjelovala sam u Hrvatskoj, ali ovdje je to bilo drugačije iskustvo. U inicijativi su nam se pridružila djeca mlađa od 10 godina koja su osmišljavala plesove i pjesme kako bi privukli što više kupaca, zatim krizmanici i njihove obitelji. Taj dan vidjela sam ljubav kroz velikodušnost darivatelja, ali i siromaštvo primatelja koji su bili u velikim potrebama.
I u našoj kući bilo je organizirano nešto slično: okupila se skupina ljudi, ponajviše iz Indije, kako bi, kupujući second hand predmete, pomogli Indijskom i Libanonskom narodu. Tom prigodom sestra misionarka koja živi u našoj zajednici pripremila je indijske specijalitete. Imale smo također prigodu razgovarati i dijeliti iskustva sa sudionicima inicijative.
Ovaj mjesec, kroz formaciju sve više ulazimo u temu molitve. Osobna molitva, molitva časoslova, molitva po uzoru na Majku Mazzarello i Don Bosca. Stalno se podsjećamo kako su sveci bili normalni ljudi: molili su, družili se, radili, bili radosni i žalosni… Život s Bogom u svakodnevici doveo ih je do svetosti, a o tome smo promišljale čitajući poglavlje iz knjige o Don Boscu koje opisuje jedan njegov dan. Nema ništa izvanredno u tom danu, ali uočava se ustrajnost, vjernost i ljubav u svemu što je radio. Želite li pročitati poglavlje o kojemu govorim, evo poveznice: https://tinyurl.com/jedan-dan-sveca – poglavlje 15. Uz malu pomoć online prevoditelja neće biti problema.
Također našu je zajednicu posjetio brat salezijanac Cosimo Cossu i govorio nam o životu blažene Marije Troncatti, FMA koja će uskoro biti proglašena svetom. On ju je osobno poznavao i živio je s njom u Južnoj Americi. Tada je bio ekonom u zajednici pa joj je baš on kupio kartu za avion da bi išla na duhovne vježbe, ali ona ju je iskoristila za ulazak u raj (P.S. istražite sami što se zapravo dogodilo s bl. Marijom Troncatti). Pitala sam ga može li nam opisati jedan dan blaženice, na što je Cosimo odgovorio: “Svoje je dane provodila ljubeći sve oko sebe.” Eto kako je jednostavno postati svet!!!
Da mladi žele postati sveti, uvjerila sam se kroz dva važna događaja s mladima iz Torina na kojima smo sudjelovale i mi postulantice.
Prvi je MGS Day (Dan salezijanske mladeži) na kojemu je sudjelovalo oko 400 mladih srednjoškolaca, animatori, salezijanci i FMA. Dan je počeo dobrodošlicom i igrama, nakon čega je slijedila molitva, kazališni uvod i svjedočenje Emiliana Somellinija, svjedoka u borbi protiv mafije. Pred kraj dana bio je trenutak za sakrament pomirenja i euharistijsko slavlje.
Drugi susret na temu „Poziv na služenje“ (odnosi se na skupine mladih u razlučivanju, tzv. Gruppi ricerca) održavao se za vikend, sadržajno bogat formativnim predavanjima, podjelom iskustava, igrama i raznim drugim aktivnostima. Osobno, prvi put sudjelujem u ovakvim susretima za mlade i za mene koja sam strankinja ograničena razumijevanjem jezika i popriličnim kulturološkim razlikama, sve postane prilika da se „šokiram“, ali i da se iznova dopustim mijenjati. Ovi mi ‘šokovi’ pomažu otvoriti oči koje su naviknute gledati isto, da vidim drukčije i puno šire. Vjerujem da me nove promjene čekaju i sljedećih tjedana kada se pripremamo za Došašće i prvi Božić izvan Hrvatske!
Do skorog susreta, vaša postulantica Mihaela!
P.S. Položila sam svoj prvi ispit na fakultetu, na talijanskom jeziku!
