Gore navedenim riječima upisanim vlastoručno u spomenicu vrhovni poglavar, don Pascual Chavéz Villanueva, praćen provincijalom, don Pejom Orkićem i osobnim tajnikom don Juanom José Bartoloméom, završio je kratak, ali znakovit posjet sestrama kćeri Marije Pomoćnice koji se u nedjelju 13. listopada 2013. održao u prostorima zagrebačke zajednice sestara na Jarunu. Na samom susretu sudjelovale su sestre iz svih triju zajednica iz Hrvatske, te provincijalka, s. Damjana Tramte i predstavništvo sestra iz Slovenije budući da obje zemlje čine jedinstvenu provinciju.
Nakon pjesme dobrodošlice, do Pascual je ukratko upoznao prisutne sestre, a potom im se obratio riječima u kojima je naglasio važnost i ljepotu posvećenoga života. S time u vezi prisjetio je na hod obnove posvećenoga života nakon Drugog vatikanskog sabora osobito kroz dokument Vita Consecrata. Tako je naglasak stavio na tri točke: nužnost sve snažnije usmjerenosti na osobu Isusa Krista, povratak na originalno karizmatsko nadahnuće utemeljitelja i sposobnost za pružanje kvalitetnog odgovora na sve brojnije i značajnije promjene društva i svijeta. Nije propustio podsjetiti i na postojanje iskrivljenih modela posvećenog života koji su u želji za obnovom gdjegdje prisutni i naveo ih je tri: model psihološkog samoostvarenja, model sociološkog i pomalo ideološkog izbora najsiromašnijih napuštanjem drugih dimenzija posvećenog života (samo rad) i model zajedničarskog načina života (komune) koji se temelji na podobnosti i interesima članova.
Ono na čemu posvećeni život, osobito posvećeni život žena treba temeljiti svoju snagu i ljepotu, prema riječima vrhovnog poglavara, sadržan je u samom uvodu Vite Consecrate, slika preobraženja Isusa Krista na Gori. U toj slici očituje se Božja ljepota.
Stoga je don Pascual pozvao sestre da, počevši od dubokog osobnog i snažnog iskustva Boga, svjedoče Božju ljepotu i zaljubljenost u Krista. Pozvao ih je da objave Boga kao istinu, dobrotu, ali na osobit način kao ljepotu kontemplirajući Božje lice prepuno ljubavi, milosrđa, nježnosti i dobrote. Naglasio je ljepotu poslanja sestara koje za razliku od braće salezijanaca u svojim Konstitucijama imaju zapisano ne toliko „raditi“ koliko „biti znakovima i nositeljicama Božje ljubavi“ mladima. U konkretnosti ostvaraja sestre je ohrabrio da nastave izgarati za mlade, tvoreći od sredina u kojima žive i rade „domove“ u kojima će se svi osjećati dobrodošli i u kojima će boraveći među mladima osobno, velikodušno i strpljivo pratiti njihov rast i sazrijevanje do ostvarenja njihove sreće.
Nakon što je odgovorio na nekoliko pitanja sestara, sestre su vrhovnom poglavaru darovale licitarsko srce i fotografiju. Potom su don Pascuala pozdravile djevojčice iz marijanske grupe „Fiat“, djevojke iz Katoličkog doma za studentice „Laura“ i salezijanke suradnice iz Lovrana. Sve je završilo zajedničkom fotografijom, marendom i veselim druženjem.
