U Rimu, 15. prosinca 2024. u generalnoj kući Družbe sestara Kćeri Marije Pomoćnice, novakinje iz međunarodnog novicijata Maria Ausiliatrice iz Castelgandolfa, s maestrom s. Luisom Menozzi i zajednicom, čestitale su Božić vrhovnoj Majci i sestrama iz Vrhovnoga vijeća. Središnji sadržaj čestitke bio je iz Ivanovog Proslova (1, 1-16): Riječ koja je postala tijelom i nastanila se među nama.
Nakon čitanja evanđeoskog odlomka, novakinje su otpjevale Hvalospjev stvorova autora Angela Branduardija, te pročitale dvije priče: prva iz oporuke Sammy Bassoa koji je bolovao i preminuo od rijetke neizlječive genetske bolesti, 5. listopada 2024. godine, ostavljajući svijetu svjedočanstvo vjere i radost življenja. Druga je bila u vezi mladih volontera koji su se angažirali u pomaganju žrtvama strašne poplave u Valenciji, u Španjolskoj koja je ostavila za sobom 200 mrtvih. Nakon ovih dvaju svjedočanstava slijedila je pjesma Credo negli esseri umani Marca Mengonija.
Tijekom čitanja Ivanovog Proslova, na pozornici je od raznobojnih komada tkanine nastajalo „prebivalište“ za Dijete Isusa i postavljeno na Božju Riječ koja je stvorila svijet i dala smisao povijesti i ljudskom hodu, postala je tijelom i nastanila se među nama. Došavši na svijet, u Osobi utjelovljene Riječi, Bog je pokazao put susreta i dijaloga. On sam je u sebi utjelovio taj put, kako bismo ga mi upoznali i pošli njime u povjerenju i u nadi.“ Ovim riječima pape Franje, novakinje su predale svjetiljke Majci Chiari i svim sestrama iz Vrhovnoga vijeća „da bude obasjan put godine u kojoj ćemo biti svjedokinje nade u ovome svijetu.“
Majka Chiara i sestre iz Vrhovnoga vijeća također su izrekle svoju čestitku pjesmom Verrai Signore, izrazivši svoju želju za nadom i „ da se uistinu možemo naći kod Gospodina s tom snagom, da možemo vjerovati u njega, gajiti nadu i biti u svojemu životu svjedočanstvo svjetla.“
Na završetku susreta Majka Chiara je zahvalila novakinjama na njihovoj konkretnoj poruci nade, utemeljenoj na „predanju našega života Bogu.“ Citirajući riječ svetoga Pavla iz Poslanice Filipljanima (4,4-7) – “Radujte se u Gospodinu” – Majka je dodala: “Gospodin je temelj radosti i ona zato postoji. Ne možemo misliti o svome životu u dimenziji nadnaravne radosti ako ne vjerujemo u Gospodina, ako ne znamo da je naš život u njegovim rukama i da onkraj svega što mi možemo doseći, znati da smo upisane na dlanu njegove ruke, daje nam radost koja postaje snaga da možemo živjeti svoju svakidašnjicu!“ Majka ih je nadalje ohrabrila da daju svoj doprinos društvu u radosnoj ljubavi, s uvjerenjem da je Gospodin blizu i da se zato ne treba tjeskobno brinuti. Neka naš mir bude dubok jer nema mjesta tjeskobi; Gospodin je blizu, to nam daje snagu da prihvatimo svoj život i svoju osobnu povijest.
Božićno čestitanje završilo je međusobnim darivanjem između dviju zajednica, a među poklonima su bili i „plodovi zemlje„ iz Castelgandolfa. Naše novakinje u svom osvrtu na ovaj susret navode da im je posebna radost bilo saznanje da ih, Majka Chiara i sestre iz Vrhovnoga vijeća poimence poznaju, kao i iz kojih provincija dolaze, te nadodaju: To su naizgled male stvari, ali daju još veći osjećaj da je u našoj Družbi, a tako i u cijeloj Salezijanskoj obitelji, svatko jednako važan.
