U subotu, 11. travnja, uzbuđeni i radosni prvopričesnici župe Marije Pomoćnice iz Rijeke, sa svojim župnikom, don Josipom Tafrom sdb, s. Andrejom Žiher fma, katehisticama i animatorima uputili su se na hodočašće u Ludbreg – mjesto gdje se čuva najveće blago hrvatskog naroda, relikvija Predragocjene Krvi Kristove.
Naš dan započeo je u vedrom i zajedničkom raspoloženju, a dodatno ga je uljepšalo prekrasno, sunčano vrijeme koje nas je pratilo tijekom cijelog dana.
Po dolasku u Ludbreg, uputili smo se u predivnu Kapelu sv. Križa gdje se prije 600 godina dogodilo Euharistijsko čudo. Ondje smo u radosnom zajedništvu slavili svetu misu, vrhunac i srce našeg hodočašća. Posebno je lijepo bilo pjevanje koje je ispunilo kapelicu toplinom i radošću, kao i molitva vjernika u kojoj su djeca iskreno molila za sve ono što nose u svojim srcima i žele od Gospodina.
Nakon mise slijedio je ručak, a zatim smo na velikom igralištu nastavili naše druženje uz igru. Bilo je tu za svakoga ponešto: nogomet, graničar, poštar, badminton, frizbi i abeceda. Naravno, nijedno dječje hodočašće ne prolazi bez slatkog veselja – sladoleda, što je dodatno zasladilo naš već ionako radostan dan!
Posljednji važan trenutak dana dogodio se nakon igre kada smo se uputili u Zavjetnu kapelu Hrvatskog sabora gdje nas je dočekao Dejan Dodlek, vjeroučitelj i kandidat za trajnog đakona Varaždinske biskupije. Ukratko nam je ispričao povijest Svetišta s posebnim naglaskom na čudo koje se ondje dogodilo: kada je svećenik posumnjao, vino se pretvorilo u pravu Krv Kristovu koja se i danas čuva u pokaznici. Kroz povijest su se na ovome mjestu, po molitvi i vjeri dogodila mnoga čuda. Na kraju smo zajedno izmolili Litanije Presvetoj Krvi Kristovoj, a potom je svatko od nas u tišini srca pred relikvijom molio po osobnoj nakani. Naša srca bila su posebno ispunjena tim milosnim trenutkom.
Prije povratka kući susreli smo se i s vlč. Petrom Mlakarom, župnikom in solidum, koji nam je udijelio blagoslov i potaknuo nas da širimo vijest o Ludbregu i Euharistijskom čudu svima koje volimo, kako bi i oni mogli doći hodočastiti na ovo sveto mjesto.
Na ovom nas je hodočašću na poseban način duhovno pratio sv. Karlo Acutis. Posebno nas je dirnula činjenica da je upravo on na svoju web stranicu uvrstio Euharistijsko čudo u Ludbregu, čime smo se osjećali još povezaniji s njim i njegovom ljubavlju prema Euharistiji. Putovali smo autocestom, što nas je na poseban način podsjetilo njegove riječi o Euharistiji kao „autocesti do neba“. I naše je hodočašće, vođeno tim mislima, postalo poput jedne male duhovne „autoceste“ – put s jasnim ciljem, prema susretu s uskrslim Gospodinom.
Umorni, ali zahvalni, radosni i ispunjeni milošću kojom nas je ispunio Euharistijski Isus, vratili smo se svojim domovima, noseći u srcu iskustvo koje će nas još dugo pratiti.
(Ana Kuba)
