
U Torinu, od 16. do 19. siječnja 2025. održani su 43. Dani duhovnosti Salezijanske obitelji. Među više od 350 sudionika iz cijeloga svijeta, bile su prisutne i naše djevojke iz Hrvatske koje se nalaze u formaciji u Italiji, kao i predstavnici SDB, ADMA, USS i bivši učenici iz Hrvatske.
Zamjenik vrhovnoga poglavara SDB, don Stefano Martoglio, predstavio je Pobudnicu za 2025. godinu povezujući je s Jubilejskom godinom. Na euharistijskom slavlju prvoga dana, u propovijedi je Juan Carlos Pérez Godoy, SDB, Vrhovni savjetnik za mediteransku regiju pomogao okupljenima ući u ozračje ovoga događaja kroz prijateljske odnose koje je don Bosco smatrao snažnim duhovnim iskustvom.
U produbljivanju teme „Usidreni u nadi“ pomogla je predavanjem doc. dr Cristiana Freni, (UPS) koja je doprinijela antropološkom interpretacijom izraza „Nada ne razočarava“ (Rim 5,5). Osvrćući se na staro jezikoslovlje objasnila je značenje nade i dala jedan širi uvid objašnjavajući razliku između nade i optimizma. Nada nije utemeljena na pozitivnoj mislenosti, nego na transcendentnom. Na kraju je oblikovala svoje promišljanje prema duhovnosti don Bosca „čovjeka nade“. Don Bosco se nadao s mladima i za mlade pod Marijinim plaštem. Usred neodobravanja, izdaja i odbacivanja, Don Bosco je ostao vjeran i hodio je hrabro, u ljubavi.
Na ovom događaju svoje posebno mjesto imali su i mladi s kojima se razgovaralo i koje se slušalo po pitanju Sinode mladih Pokreta Salezijanske mladeži koji se prošle godine održao u Valdoccu i Colleu don Bosco.
O „Misijskim ekspedicijama jučer i apostolima u misijama danas“ govorio je mons. Cristóbal López , naglašavajući pogreške koje treba izbjegavati u odnosu prema misijskom poslanju, kao npr. pomiješati misijsko poslanje s misijskim aktivnostima, biti uvjereni da biti misionari znači biti specijalisti i izvanredne osobe, povezivati misije s geografijom, vjerovati da smo mi prvi misionari, a Duh Sveti je prvi…
Posljednji dan ovoga događaja bio je obilježen euharistijskim slavljem koje je predslavio don Stefano Martoglio. U uvodnoj procesiji, uz svećenike, sudjelovalo je i pet predstavnika različitih kontinenata s trakom u ruci povezanim na Kristov križ, koji su predstavljali živote svih, usidrene u Njemu. U homiliji, na temu čuda u Kani Galilejskoj, don Stefano je pozvao sudionike da prihvate Marijinu prisutnost koja dolazi ususret svakome svojom majčinskom prisutnošću i vodi putem Krista koji je „naša Nada“ i vodi nas da činimo „štogod nam On kaže“. Prisutnost koju je osjetio i don Bosco u svom životu, koja uoči nedostatak radosti i zagovara za čudo koje se može iskusiti svakoga dana u Euharistiji. “Naša Nada, Božja prisutnost, traži od nas da budemo znakovi nade jedni za druge. Usidreni u Kristu, hodočasnici s mladima, sa svijetom, s cijelim čovječanstvom.“ Na kraju ovog predivnog iskustva svatko od sudionika dobio je „komplet virtualnog hodočašća“ kojega čine: sandale (predstavljaju živu i dinamičnu nadu), štap vjere u Krista, džepno izdanje Svetoga Pisma, boca vode krštenja, kruh koji predstavlja Euharistiju, te krunica koja simbolizira Marijinu prisutnost.
Dani duhovnosti Salezijanske obitelji bili su, kao i do sada, mogućnost obnove radosti zbog zajedničkog susreta kao velika obitelj, u kojoj su svi različiti po dobi, nacionalnoj pripadnosti, kulturi, jeziku, ali združeni kao „hodočasnici nade“ istom karizmom i istom don Boscovom vizijom.