Sveta Marija Dominika Mazzarello (1837. – 1881.), čiji se liturgijski blagdan slavi 13. svibnja 2026., zajedno sa svetim Ivanom Boscom sudjelovala je u osnivanju Družbe koja će za djevojke činiti ono što je on činio za mladiće. Njezina svetost i njezina odgojna mudrost usko su povezane i ukorijenjene u proživljenoj vjeri, vjeri koja se ostvaruje i koja daje plodove.
Maìn, kako su je zvali u mladosti, postupno uči upoznavati i živjeti osoban i radostan odnos s Kristom, koji će potom znati prenijeti sestrama koje joj se pridružuju. Sestra Ana Maria Fernández, FMA, piše: „Isus se u životu prvih dana Družbe očituje kao ‘Bog-s-nama’, što se može prevesti i kao ‘mi-s-Isusom’. Njegova se prisutnost osjeća posvuda, osobito u kapelici, gdje je lijepo otići i provesti neko vrijeme s Njime i gdje bi se poželjelo raditi kako bi Mu se pravilo društvo. Iznad svega, On je ‘Bog-s-nama’ u euharistijskom susretu koji se prožima cijeli dan.“
Ime Isus pojavljuje se čak 232 puta u 68 pisama svetice: često je riječ o tradicionalnom zazivu koji služi kao uvodna formula ili o izrazima poput „Dijete Isus“ i „Srce Isusovo“. Sveta Marija Mazzarello Kristovu prisutnost doživljava kao prisutnost Zaručnika, Onoga s kojim dijeli čitavo svoje postojanje.
Sestra Ana Maria Fernández dalje objašnjava, citirajući Kroniku Družbe: „Zaručnička dimenzija apostolskog redovničkog života jasno je vidljiva u kući u Morneseu. Dana 5. kolovoza 1872., izlazeći iz crkve, ‘nove su redovnice presretne, potpuno zaokupljene intimnom pjesmom srca upućenoj nebeskoj vječnoj Dobroti koja se udostojala prignuti do njih i nazvati ih svojim zaručnicama’. Potom je svaka prilika dobra da se povjere njegovoj ljubavi ili da Mu se još više svide pobjedom nad vlastitim manama. Na Božić 1878. godine zajednica, zajedno s djevojkama, pjeva ‘Malenom Isusu, Zaručniku ljubavi’. Deset misionarki druge misijske skupine pozvano je održavati svoje svjetiljke upaljenima uljem ljubavi, sve dok im u ušima ne odjekne snažan glas Zaručnika koji dolazi (usp. Mt 25,1.10).“
Kristova je prisutnost stalna; ona usmjerava život i potiče na potpuno predanje za Kraljevstvo Božje, na putu trajnog obraćenja. Sveta Marija Mazzarello poziva: „Dakle, zaista odlučimo postati svete; molimo jedna za drugu kako bismo sve mogle ustrajati u služenju našemu zaručniku Isusu i našoj dragoj Majci Mariji.“ (Pismo 26,6)
Isus je središte njezina života i želi da to postane za sve Kćeri Marije Pomoćnice. Ohrabruje ih da njeguju odnos povjerenja s Njime i s Gospom: „Uvijek se pouzdajte u Isusa, našega dragog Zaručnika, i u Presvetu Djevicu Mariju, našu predragu majku, i ne bojte se ničega.“ (Pismo 34,2)
Od jutarnje euharistije do tišine nakon lake noći koja pripravlja za euharistiju sljedećega dana, Majka Mazzarello i prva zajednica žive srcem i umom usklađenima s ritmom ljubavi prema Sinu Božjemu i odgojnog služenja djevojkama. Naravno, ne nedostaje poteškoća i velikih napora, nerazumijevanja pa čak ni kleveta, ali primjer i snažna riječ Majke usmjeravaju redovnice i djevojke da ih nadvladaju vraćajući se uvijek izvoru života: „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda, jer bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Iv 15,5)
Sveta Marija Mazzarello na toj riječi svakodnevno temelji svoj život, svjesna da je „ništa“ bez svojega Zaručnika i da stoga bez Njega ne može učiniti ništa. U jednom pismu ravnatelju don Giovanniju Caglieru piše: „Sjetite li se ponekad moliti za svoje kćeri iz Mornesea? A ponajviše za mene, kojoj je to potrebnije nego svima drugima. Neću vam ni govoriti o svim svojim slabostima jer bi za to trebalo mnogo više od ovoga lista papira… Molite malo Gospodina da me jednom učini onakvom kakva bih doista željela biti…“
To je konkretno iskustvo koje je potiče da realistično ponavlja: „S Isusom tereti postaju laki, napori blagi, a trnje se pretvara u nježnost. Ali morate pobijediti same sebe […]“ (Pisma 22,21; 37,11; 64,5). Sjedinjenje s Kristom pretpostavlja pobjedu nad samima sobom, ali bez radosti zajedništva s Isusom sve gubi smisao i postaje teško i nepodnošljivo. Dosada, rezignacija i lijenost dio su duhovnog puta; štoviše, učitelji duhovnosti smatraju ih znakovima dosegnute etape koju treba produbiti i nadići prema višim ciljevima.
„Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda, jer bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5). Sveta Marija Mazzarello živjela je do kraja ovaj evanđeoski redak, koji je iskorišten u prvom filmu koji pripovijeda njezinu priču, pod naslovom „Izdanci jedne plodne zemlje“. Kao obećanje dano tadašnjim i današnjim susestrama, piše: „Blago nama, ako smo bile prave sestre jer će nas Isus primiti kao što zaručnik prima svoju zaručnicu“ (Pismo 40,3). To je poruka nade za sve koji se svakodnevno zauzimaju na putu Evanđelja, putu mira i radosti.
