Dana 8. ožujka 2026. godine, na Međunarodni dan žena, obilježila se obljetnica rođenja za nebo Službenice Božje majke Rosette Marchese (1922.–1984.), vrhovne poglavarice Družbe Kćeri Marije Pomoćnice i šeste nasljednice svete Marije Dominike Mazzarello.
U trogodišnjoj pripravi za proslavu 150. obljetnice prve misijske ekpedicije, u skladu s temom XXV. vrhovnog sabora „Blago vama…” – S proročkom snagom karizme, misionarke zajedništva s mladima, lik majke Rosette primjer je ljubavi prema Euharistiji i besplatnosti u potpunom sebedarju za Družbu. Ona živi misionarsko poslanje kao odgojni kriterij, formativno usmjerenje i konkretnu odluku: odgajati mlade da imaju srce otvoreno sve do granica svijeta i osjetljivo na patnje čovječanstva.
Još kao mlada redovnica s. Rosetta predala je molbu da pođe u misije. Molba je bila prihvaćena, ali okolnosti povezane s Drugim svjetskim ratom spriječile su njezino ostvarenje. Taj neostvareni odlazak nije ugasio žar – preobrazio ga je.
Godine 1947. poslana je u misionarsku kuću „Majka Mazzarello” u Torino San Paolo. Osjeća se uronjenom u ozračje univerzalne otvorenosti te kaže s. Olgi Ferrero, koja je zajedno s njom premještena u Torino: „Čime smo zaslužile, s. Olga, ovu milost da smo u središnjoj provinciji gdje imamo toliko duhovne pomoći i gdje su obzorja tako otvorena prema svijetu? Ovdje se osjeća sva veličina i ljepota Družbe.”
Njezin je pogled bio usmjeren prema siromašnima, patnicima i onima na rubu, a istodobno je bila odlučna u otvaranju obzorja ljubavi mladima. U Caltagironeu (Catania) najprije, a zatim u Rimu, u Via Dalmazia, u razdoblju Koncila ta je gorljivost postala konkretna.
U ozračju Drugoga vatikanskog sabora, sazvanog 11. listopada 1962., Rim postaje raskrižje sveopće Crkve. Majka Rosetta taj događaj prepoznaje kao providonosnu priliku. 21. listopada poziva u kuću mons. Carla Pereza, salezijanskog biskupa iz Patagonije, kako bi mlade i susestre potaknula na misionarski život.
Tijekom misisjkog mjeseca listopada prima i mons. Pietra Carretta, biskupa u Tajlandu, koji ostaje duboko dirnut inicijativom učenica: darovano žito pretvoreno je u brašno za hostije namijenjene saborskim ocima, kao konkretan znak sudjelovanja i ljubavi prema Crkvi. I sama zajednica daruje šest kompleta za slavljenje svete mise, namijenjenih najsiromašnijim Crkvama. 19. listopada vrhovni poglavar, don Renato Ziggiotti, s mladima dijeli iskustvo rada na Koncilu. Zahvaljujući na pedeset darovanih hostija, plod odgojne kreativnosti majke Rosette, podsjeća da Koncil za salezijance i Kćeri Marije Pomoćnice predstavlja snažan poziv na svetost.
Od 8. do 15. studenoga u kući se živi iskustvo “Tjedan za Crkvu u tišini”, intenzivan tjedan molitve i solidarnosti. Nižu se svjedočanstva pastira koji dolaze iz zemalja progona: nadbiskup Poznana, mons. Antonio Baraniak; mons. Joseph Pavlisić iz Jugoslavije; kardinal primas Poljske Stefan Wyszyński, koji šalje pergamenu s fotografijom poljskog episkopata; i naposljetku mons. Arduino, salezijanski biskup protjeran iz komunističke Kine.
Majka Rosetta uključuje cijelu školu u inicijativu koja pobuđuje oduševljenje i sudjelovanje: učenice, podijeljene u skupine, prinose žrtve, molitve i produljene trenutke šutnje za jednu od progonjenih nacija. Svaki dan obilježen je konkretnim zaduženjem: primjerom, molitvom, zahvalnošću, odricanjem, ljubavlju prema bližnjemu, misionarskim žarom, jedinstvom, sabranošću. To je jednostavan, ali dubok način odgoja za univerzalno srce Crkve.
Govoreći sestrama Austrijske provincije, potiče ih da euharistijsko zajedništvo ne žive kao sebični odnos “jedan na jedan” s Bogom koji bi bio isključivi gost, nego kao susret u božanskom Trojstvu s cjelovitim Kristom. “U moje tako malo srce s Bogom ulazi cijela proslavljena, čistilišna i vojujuća Crkva; i moje se srce širi, širi, te postaje sposobno primiti u se cijelo Nebo i cijeli svijet; moje sestre, jednu po jednu, one koje moram ljubiti Kristovom ljubavlju; one sestre s kojima moram živjeti da mihi animas, radosno darujući sve ono što zahtijeva redovničko posvećenje.”
Misijsko poslanje, dakle, dar je koji se prima i prihvaća, a svakodnevno se hrani na samom izvoru ljubavi. Majka Rosetta doista živi osobito iskustvo euharistijske prisutnosti, trajno osjećajući stvarnu prisutnost euharistijskog Isusa koja je potiče prema novim obzorjima navještaja i sebedarja.
I danas više nego ikada samo neiscrpna i nepobjediva ljubav poput one utjelovljenoga Krista, koji je umro i uskrsnuo za spasenje svih, zaslužuje biti naviještana, jer jedino ona može ponuditi nadu čovječanstvu.
