Na početku Velikoga tjedna, u vremenu sabranosti i dubljeg promišljanja o otajstvu Isusove muke i smrti i što oni znače za naš život, hodočašće u Mornese ponuđeno jednoj skupini djevojaka postalo je više od putovanja. U tom jednostavnom mjestu u Pijemontu (Italija), gdje je živjela i djelovala naša suutemeljiteljica sv. Marija Dominika Mazzarello, proživjelo se iskustvo ponovnog susreta sa sobom, s Bogom i jedne s drugima.
U svijetu punom brzine, nesigurnosti i traženja, Majka Mazzarello i danas je s djevojkama komunicirala snažnim porukama za njihov život: živjeti jednostavno ne znači biti out – možda samo za ovaj svijet. Biti hrabra i ustrajati u dobru kada svi govore da ne vrijediš i da trebaš odustati; vjerovati da Bog vodi svaki korak, kada se traži sigurnost kroz kalkuliranje i odbacivanje puta koji je obojan neizvjesnošću. Život pun Boga, poput onoga Marije Dominike naizvan nije bio spektakularan, ali je bio duboko ukorijenjen u ljubavi i povjerenju u Boga. I to u svakodnevici u kojoj je otkrila snagu za svetost.
Posjet mjestima poput Valponasce, Roverna i svetišta Gavi otvorilo je prostor za razumijevanje njezina puta: od jednostavne djevojke do suutemeljiteljice Družbe FMA i duhovne majke mnogima. U tišini tih mjesta spontano se nameće pitanje: Gdje sam ja danas? Jesam li na početku traženja, u borbi, u zahvalnosti ili u novom pozivu? Mornese ne daje gotove odgovore, ali pomaže postaviti prava pitanja – i otkriti da Bog djeluje upravo ondje gdje se nalazimo, da posebno ulazi u one situacije i stanja koja često smatramo sporednima, suvišnima.
Posebnu ljepotu hodočašću dalo je međusobno zajedništvo, ali i svjedočanstvo zajedništvo internacionalne zajednice smještene u tzv. Zavodu u Morneseu. FMA koje mole, žive, rade, pronose radost i svjedoče jednostavnu radost života, te ozračje prve morneške zajednice koja je bila poznata po nazivu kuća Božje ljubavi. To zajedništvo je stvarno – prožeto međusobnim prihvaćanjem, velikodušnošću i vjerom. U takvom ozračju lako je osjetiti da nitko ne hoda sam i da čak i nepoznavanje talijanskog jezika nije problem, dok god postoji jezik srca i geste dobrote koje svi razumiju.
Na kraju, hodočašće u Mornese vodi prema jednostavnoj, ali zahtjevnoj istini: ključevi našega života nisu u našim rukama, nego u Božjima. To nije poziv na pasivnost, nego na povjerenje. Na hrabrost da živimo velikodušno, da darujemo sebe drugima i da vjerujemo kako Bog i kroz male korake ostvaruje veliko djelo.
