Na početku duhovnih vježbi, riječi Majke Yvonne bile su uvod u ozračje iskustva duhovnih vježbi: „ Trebamo ponovno (o)kvalificirati svoju vjeru, ne s novim teorijama i doktrinama, već životom prožetim ljubavlju. U danima koji su pred nama osluškivat ćemo, razmatrati, moliti, živjeti zajedništvo na obzorju onih koji ponono otkrivaju ljepotu svoje vjere, koji se osjećaju potaknuti svjedočiti ju u zajednici i među ljudima na načine i u oblicima koje nam Gospodin ukazuje. Susret s njim u Riječi i Euharistiji zasigurno će biti stvaranje novog života u ljubavi. Duhovne su vježbe vrijeme predanja Bogu u pouzdanju, slobodno od brige i nemira.. Don Bosco ih je smatrao kao posebno vrijeme unutarnje obnove od velike važnosti na putu svetosti.“ Na euharistijskom slavlju uvoda u duhovne vježbe, procesiju je najavila sestra Elsy Nunez del peru svirajući andsko glazbalo „pututo“, a boje pet kontinenata naznačile su da Duh Sveti kojega su zazvale na početku duhovnih vježbi učini da „nova Pedesetnica“ proširi evanđeosku poruku na svih pet kontinenata.
Euharistijsko slavlje vodio je mons. Thomas Menamparampil, nadbiskup u miru, salezijanac iz Guwahati (Indija) koji je i voditelj duhovnih vježbi.
U vrlo poticajno i nadahnutoj propovijedi, osvrnuo se na važnost otvorenosti djelovanju Duha Svetoga i na kraju je pozvao sudionice da uđu u dubinu svake stavrnosti i situacije – Duc in Altum. „Naše su mreže apostolata predugo bile na površini, npr. imajući na umu smanjenje struktura i preraspodjelu kompetencija. Duh Sveti traži i istražuje sve, čak i dubine Božje. Poziv je čeznuti za takvim dubinama. Osobe koje su duboki vjernici i apostolski nadahnute, ljube i traže zajednički unutarnji put, podjelu na dubljim razinama. U tome je bit Sabora.“
