Sestrama iz riječke zajednice uz poticaje pomagali su i marijanski zazivi koji su im kroz dan posviješćivali Marijinu živu prisutnost. Ljubav i štovanje prema Bešgrešnoj sestre su proširile i na studentice KDS “Valponasca” s kojima su živjele spomenutu devetnicu. Svaku večer okupile bi se oko kipa Bezgrešne u dvorani. Nakon pročitanog evanđeoskog odlomka narednog dana, kratki molitveni zaziv bio je stavljen pored stopa na pano uz krunicu. Svaku večer molila se po jedna desetica za dvije ili tri studentice za koje se posbeno molilo tijekom cijelog narednog dana, a one su “udomaćile” Mariju u vidu maloga kipa u svojoj sobi. Ovom se inicijativom nastojala još više produbiti svijest da je Marija uistinu prisutna u našem domu, da je svoj život usmjeravala prema Božjoj riječi koju je svakodnevno živjela i u srcu pohranjivala, kao i misijsko poslanje svake ondje gdje živi, među ljudima s kojima se svakodnevno susreće. Osim marijanskih poticaja na panou su “oživjele” i male vrećice za svaku, poput malog adventskog kalendara, u kojima su svakodnevno studentice mogle pronaći poticajnu misao, mali poklon i slično.
