Kreativna hrabrost. Pojavljuje se posebno kad se naiđe na poteškoće. Suočeni s poteškoćama, možemo ili odustati i otići, ili se nekako suočiti s njima. Povremene poteškoće donose nam bogatstva za koja nismo ni mislili da ih imamo.
Čitajući Evanđelja o Isusovu djetinjstvu, često se pitamo zašto Bog nije intervenirao na izravniji i jasniji način. No, Bog djeluje kroz događaje i ljude. Josip je čovjek izabran od Boga, preko kojega se Bog brine o počecima povijesti otkupljenja. On je pravo „čudo“ kojim Bog spašava Dijete i njegovu majku. Nebo intervenira s povjerenjem u kreativnu hrabrost ovog čovjeka koji, stigavši u Betlehem i ne pronašavši smještaj u kojem Marija može roditi, uređuje staju i preuređuje ju, tako da ona postane što je više moguće mjesto dobrodošlice Sinu Božjem koji dolazi na svijet (usp. Lk 2, 6 – 7). Suočen s neposrednom opasnošću Heroda, koji želi ubiti Dijete, još jednom je u snu Josip upozoren braniti Dijete, a usred noći organizira bijeg za Egipat (usp. Mt 2, 13 – 14). Put je, prema stručnjacima koji proučavaju Bibliju, trajao oko 15ak dana, oko 300 km.
Evanđelja pokazuju kako, unatoč bahatosti i nasilju zemaljskih vladara, Bog uvijek pronalazi način da izvrši svoj plan spasenja. Čak se i naš život ponekad čini kao da je prepušten na milost i nemilost moćnika, ali Evanđelje nam govori da ga Bog uvijek uspije spasiti pod uvjetom da koristimo istu kreativnu hrabrost kao tesar iz Nazareta, koji zna kako problem preobraziti u mogućnost pouzdajući se uvijek najprije u božansku providnost. Ako se ponekad čini da nam Bog ne pomaže, to ne znači da nas je napustio, već da nam vjeruje, da budemo kreativni i da sami pronalazimo rješenja.
Evanđelje nam ne govori koliko su dugo Marija, Josip i Dijete ostali u Egiptu. Ali sigurno su morali jesti, pronaći dom, posao. Sveta obitelj morala se suočiti s konkretnim problemima poput svih ostalih obitelji, poput mnogih prognanika, migranata koji i danas riskiraju svoje živote da bi izbjegli nesreću i glad. U tom smislu je sveti Josip doista poseban zaštitnik onih koji moraju napustiti svoju zemlju zbog rata, mržnje, progona i bijede.
Evanđelje napominje da Josip ustaje, vodi Dijete i majku sa sobom i čini ono što mu je Bog zapovjedio (usp. Mt 1, 24; 2, 14.21). Doista, Isus i Marija, najdragocjenije su blago naše vjere.
20 umjetničkih djela, autora Massimiliana Ungarellija, vrlo uspješno predstavljaju dramu migranata i prognanika našega vremena. Ideju su imala dvojica braće iz Nikelina od kojih jedan kapucin, a drugi slikar. Prijedlog projekta bio je dati lica Nazaretskoj obitelji koja je također bila prisiljena bježati, koristeći autentične fotografije, pravih prognanika i siromašnih našega vremena, autentičnih očeva i majki sa svojom djecom, jedinim blagom koje posjeduju. Lica Nazaretske obitelji ponovno oživljavaju priču iz prošlosti koja se aktualizira u koracima, gestama, očima današnjih migranata.
Papa Franjo dobio je jedno od ovih djela – svetoga Josipa kojega vidimo, ne tako mirnoga kako smo ga navikli vidjeti na sličicama. Sličan je sirijskom izbjeglici, s djetetom na ramenima; ne skriva bol, ne umanjuje Isusovu dramu zbog bijega u Egipat.
Crvena nit koja se proteže kroz djela ovoga umjetnika jest poziv da ostanemo čovječni. U osobi svakog prognanika i migranta možemo prepoznati Krista, koji je žedan i gladan, koji je umoran i traži pomoć i zaštitu. Razmatrajući ova umjetnička djela pokušajmo u njima prepoznati važne stvarnosti: božansku i ljudsku zajedno, kao otajstvo Utjelovljenja po kojemu nam je Krist postao blizak.
Nosio si Krista, ti sjeno Vječnoga Oca. Nosio si ga, ne toliko svojim fizičkim rukama, koliko rukama vjere koja je prerasla u povjerenje. Nosio si ga strancima, nepoznatim narodima, kao prvi misionar svijeta. Ti, s Marijom i s Djetetom, poput svih prognanika i migranata. Ti kao svi siromasi koji su jednoga dana zbog prijetnji moćnika i nepravde morali napustiti svoj dom, svoju zemlju, svoj posao, sve.
Morati biti u zemlji koju se ne poznaje slično je kao da si okružen zidom bez vrata. Ali pomalo se svima događa da moraju otići i napustiti ono najdraže: redovnicima jer su zavjetom poslušnosti na raspolaganju Bogu, laicima jer im svakidašnji događaji objavljuju Božji plan. U takvom načinu „iskorijenjenosti“, učiš nas strpljivosti i povjerenju.
Po tvom otajstvu prebivanja u Egiptu učvrsti u nama svijest da je naš život na ovoj zemlji privremeno boravište… samo za neko vrijeme biti nam je u ovom Egiptu…jer nebeski Jeruzalem naše je krajnje odredište.