Priprema za ulazak u suradništvo trajala je godinu i pol dana, tijekom koje su pripravnici prolazili teme vezane uz salezijansku karizmu, duhovnost, suradništvo, Salezijansku obitelj te se tako učvršćivali u svom pozivu. Formaciju je koordinirala s.
Maja Dolenec, KMP, u suradnji s timom suradnika zaduženih za odgoj i obrazovanje u njihovim mjesnim središtima, te onima koji su surađivali u pripremi priručnika. Ekipa mladih ljudi, koji već intenzivno djeluju u zagrebačkim salezijanskim župama kao voditelji raznih župnih aktivnosti i pripadnici Pokreta salezijanske mladeži, spremno će dati svoja obećanja 30. siječnja, pred sam blagdan sv. Ivana Bosca, i time uvelike obogatiti Udruženje salezijanaca suradnika te njemu i cijeloj Crkvi dati novu snagu kako bi vjerni Don Boscovoj zamisli pomagali u podizanju poštenih građana i dobrih kršćana.
Duhovnu obnovu na temu suradništva kao puta svetosti vodio je salezijanac
don Josip Krpić. Prvi dan susreta sudionici su se opustili uz prigodnu božićnu igru darivanja i tako stvorili dobru i ugodnu obiteljsku atmosferu te dan završili klanjanjem pred Presvetim predavši na listu papira svoje osobne darove Gospodinu – svoj život, vrijeme, slabosti, grijehe, nevolje, volju, talente, prijateljstvo, zahvalnost i snove. Sudionike je pozdravio i pokrajinski koordinator Zlatko Štorek zahvalivši im što su se odlučili na jedan takav korak više u svom životu i zaželjevši im sve najbolje u budućem suradničkom radu.
Drugi dan bio je posvećen nagovorima, osobnom razmatranju i molitvi na temelju teksta iz Filotee sv. Franje Saleškog, Prve poslanice Korinćanina i Pravilnika apostolskog života.
U prvom nagovoru pod geslom Cvati gdje si posijan don Josip je govorio o tome kako se svecem ne rađa, nego postaje. Podsjetio je sudionike da moraju biti svjesni toga da smo svi pozvani na svetosti, samo što je put svetosti različit. Ono što je pritom bitno jest to da pred sobom moramo imati jasan cilj, jer bez cilja svaki put postaje dobar. No, ako znamo svoj cilj, samo su oni putovi koji vode prema njemu dobri. Stoga, ako nam je cilj biti s Isusom i biti Njegovi svjedoci tamo gdje živimo, onda možemo biti sigurni u svoje spasenje. Kao što sv. Franjo u Filotei govori da pobožnost dolikuje svim staležima, ali je moramo prilagoditi vlastitoj snazi, prilikama i dužnostima, tako i mi moramo cvasti ondje gdje smo posijani jer sjeme ne može birati gdje će biti posijano. Tamo gdje jesmo, moramo dati najbolje od sebe. Bitno je samo pronaći i živjeti vlastitu situaciju, a ne tuđu, jednostavno nikoga ne oponašati. Svakako da na tom putu nije lako te ćemo ga sami morati čistiti od svih onih kamenja spoticanja, grana mržnje i prljavština nerazumijevanja, no s Isusom sve to postaje lako i moguće.
Nakon kratkog osobnog razmatranja u tišini i mogućnosti sv. ispovijedi, don Josip je u drugom nagovoru sudionike uveo u Prvu poslanicu Korinćanina o Crkvi kao jednom tijelu s mnogo različitih udova i važnosti svakoga od nas u toj živoj zajednici. Tijekom ovoga su sudionici podijelili svoja zapažanja, razmišljanja o dvama tekstovima i osobna iskustva.
Nakon svete mise, ručka i vesele kave razgovoruše nastupio je treći nagovor u kojem je don Josip sudionicima govorio o ulozi salezijanca suradnika u Salezijanskoj obitelji i njezinim ostalim granama.
Susret je završen molitvom krunice koju su sudionici prikazali za cijelu Salezijansku obitelj i nova svećenička, redovnička i suradnička zvanja.
Iva Nikolić
