15. studenoga slavimo liturgijski spomendan, velike žene i odgojiteljice, blažene Magdalene Morano (FMA), čija se „tajna uspjeha“ tj. apostolska plodnost nalazi u potpunom predanju, posvećenosti i besplatnosti. Magdalena Morano (1847.-1908.), FMA čiji je životna priča vezana uz Pijemont gdje je živjela sve do 1881. godine i za Siciliju gdje je bila tvorac razvoja Družbe kćeri Marije Pomoćnice.
Nakon gotovo 27 godina na Siciliji, s. Magdalena ostavlja iza sebe 19 kuća, 12 oratorija, 6 škola, 5 jaslica, 4 zavoda, 3 škole za vjersko poučavanje, 142 sestre, 20 novakinja, 9 postulantica. Kada je došla na Siciliju zatekla je 2 kuće, 7 sestara, 2 novakinje. Riječ je o brojevima koji, promatrajući život ove naše blaženice, imaju posebno značenje.
U svoje bilješke nakon duhovnih vježbi koje su prethodile prvim zavjetima, napisala je:
Budi sva Božja iz ljubavi…i sva za bližnje.
Srce Isusovo želi da živim slobodna od svega što nije Bog, jer želi On sam i samo On biti moj prijatelj, moja potpora, moja sreća.
Ne samoljublju; ono je zapreka djelovanju Božje milosti u mojoj duši.
Biti u miru, bez uznemirivanja zbog svojih slabosti koje služe, po Božjoj volji, da održim u sebi živom ljubav prema poniženju i malenosti. Na visoku planinu savršenosti uspinje se stalnim mrtvljenjem /odricanjem; nisu potrebne neke posebne žrtve.
(Suor Maddalena Morano, memorie raccolte dal Sac. Domenico Garneri, 1923).
Osim jezičnog izričaja onoga vremena, u ovim njezinim odlukama, nailazimo na tajnu apostolske plodnosti: potpuna posvećenost Bogu i drugima i besplatnost. Ovi elementi karakteriziraju cijeli njezin život. Imala je samo 14 godina kada joj je župnik iz Buttigliera d’Asti povjerio vrtić. Magdalena se u cijelosti posvetila dobru tih duša; tolika je bila privrženost i ljubav njezinih učenica da, kada bi ju vidjele prolaziti ulicom dotrčale bi k njoj, okružile ju i pratile u njezinoj šetnji…toliko su željele biti s njom.” Želja da se posveti Bogu trebala je pričekati dok nije uspjela osigurati majci, koja je ostala udovica, jednu malu kuću. Na Siciliji, proročkim srcem zbog svoje odgojne širine i velikodušnog srca, brinula se za pedagošku formaciju sestara. Imala je na srcu brigu da sestre napreduju u sve zahtjevnijoj umjetnosti odgoja.
Često se pitala kako to da razne inicijative i pažljivo organizirane aktivnosti ne ostavljaju neki znak u životima ljudi. Magdalena Morano znala je pronaći put cjelovitosti osobnog darivanja, ali i sintezu između vjere i života. Vjerno interpretirajući don Boscov duh, shvatila je da radost nije samo vrednota, nego i životna snaga. Životopisac nastavlja: „ Činila se kao jedna od onih privilegiranih duša koje imaju dar da posvuda vide i nađu radost. Njezino je poslanje bilo trajno ižaravanje svete radosti.“
To nas uče i sveci danas!
